Izvorni znanstveni članak
ČUVARI JAVNOG ĆUDOREĐA: CRKVENO-VJERSKA I PEDAGOŠKA NASTOJANJA OKO OBLIKOVANJA ČITATELJSKIH NAVIKA HRVATSKE MLADEŽI 19. STOLJEĆA
Jelena LAKUŠ
Sažetak
Još od antičkih vremena, a osobito nakon otkrića tiska, mnogi su pisci, pedagozi, crkveni ljudi i drugi čuvari javnoga ćudoređa ukazivali na loš utjecaj koji su djela koja su smatrana
moralno neprihvatljivima, ponajprije lascivna i erotska literatura, ali i najbenignija ljubavna lirika i djela ljubavnoga sadržaja, imala na čitatelje. Kada su se potkraj 18. i u prvoj polovini 19. stoljeća u većem dijelu Središnje i Zapadne Europe dogodile intenzivne
promjene na području kulture pisane riječi i čitanja, upozorenja o štetnosti čitanja takvih knjiga intenzivirala su se. Tada, naime, čitateljstvo postaje ne samo sve brojnije, već i sve heterogenije, a raste i važnost koja mu se pridavala. Na knjižarskom se tržištu
pojavljuju novi literarni žanrovi, koji privlače široki krug čitatelja. Počinju se praktici rati i novi, »moderni« oblici čitanja, a otvaraju se i prve posudbene knjižnice. Sve to izazivalo je zazor vjerskih vlasti, koje su bile zabrinute zbog pada morala, udaljavanja od duhovnih vrijednosti i čistoće vjere, ubrzane sekularizacije i dekristijanizacije društva te dovođenja u pitanje autoriteta Crkve, ali i školskih vlasti, odnosno pedagoga, koji su također bili zabrinuti zbog udaljavanja od tradicionalnih moralnih vrijednosti. Zabrinute su bile i državne vlasti koje se boje narušavanja temelja postojećeg stabilnog i hijerarhijski
uređenog društva, te dovođenja u pitanje autoriteta vladara. Iako su se navedene promjene na hrvatskom povijesnom prostoru, koji je još uvijek uglavnom pripadao svijetu oralne kulture, dogodile znatno kasnije, a čak i tada većinom u urbanim krajevima, te su stoga promjene u čitateljskim navikama bile uglavnom ograničenog dosega i utjecaja na cjelokupno društvo, vlasti su, kako crkvene, tako i državne, svjesne da i u nas čitateljstvo, dakako, ono obrazovano, prati novìne na knjižarskom tržištu te nove čitalačke
trendove. Zbog toga nastoje, kako putem vrlo dobro organiziranog sustava cenzure, tako i putem preporuka za čitanje, oblikovati čitateljske navike vjernika/građana, smjerajući ih tako držati u okvirima prihvatljivog moralnog ponašanja, ali i lojalnosti i poslušnosti. U središtu su pozornosti ovoga rada preporuke, uglavnom upućivane mladima, osobito djevojkama,
koje su, smatralo se, najpodložnije utjecajima novih čitateljskih trendova, kao i njihovim roditeljima. Njihovi su autori bili pripadnici crkvenih krugova i priznati pedagozi toga vremena. Preporukama se, koje pronalazimo u raznovrsnim izvorima toga vremena
– pobožnim knjižicama, katekizmima i molitvenicima, početnicama, moralno-didaktičkim djelima i časopisima, priručnicima o lijepom ponašanju, pedagoškim traktatima, itd. – ponajprije promovira čitanje djela duhovne provenijencije i moralno-didaktičke naravi,
ali i putopisa, životopisa, povijesnih, zemljopisnih i prirodoslovnih djela te djela praktične naravi. Promovira se i tradicionalno, kolektivno čitanje, u krugu obitelji ili od strane svećenika za oltarom, jer se na taj način recepcija pisane riječi mogla lakše kontrolirati,
kao i tzv. »zdravo«, »korisno«, odnosno »racionalno« čitanje. S druge, pak, strane mlade se savjetuje da pod svaku cijenu, uz djela koja su dovodila u pitanje crkveni nauk, poticala na bezvjerstvo i/ili isprazna vjerovanja, te ugrožavala na bilo koji način društvenopolitički poredak, izbjegavaju »besramna i nećudoredna« djela, koja su, smatralo se, navodila čovjeka na grijeh i nemoral. To se uglavnom ticalo ljubavnih romana, koji su se smatrali ne samo moralno, već i društveno neprihvatljivima, pa su upozorenja o njihovoj štetnosti bila najčešća. Opasnost se vidjela i u činjenici da su romani i druga literatura sumnjive naravi uglavnom čitani u privatnosti, bez posrednika između knjige i čitatelja,
što je omogućavalo razvijanje kritičkog stava prema pročitanom, odnosno čitatelja poticalo na razmišljanje. Navedeni savjeti, iako su zasigurno u određenoj mjeri usmjeravali čitateljske navike mladih, ipak nisu imali onakav učinak kakav se možda očekivao, što
zaključujemo iz činjenice da su, unatoč njihovu doista velikom broju te strogom nadzoru proizvodnje i trgovine knjigama, zabranjene ipak bile čitane.
Ključne riječi
Čitateljske navike; mladi; Crkva; pedagozi; ćudoređe; Hrvatska; 19. stoljeće
Hrčak ID:
108764
URI
Datum izdavanja:
26.9.2013.
Posjeta: 1.684 *