Revija za sociologiju, Vol. 43 No. 1, 2013.
Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.5613/rzs.43.1.3
Neformalna i formalna religijska socijalizacija u ranom djetinjstvu: veze i paradoksi
Željko Boneta
orcid.org/0000-0001-9665-1294
; Učiteljski fakultet u Rijeci, Sveučilište u Rijeci, Hrvatska
Željka Ivković
; Učiteljski fakultet u Rijeci, Sveučilište u Rijeci, Hrvatska
Marina Šanko-Brletić
; Dječji vrtić »Orepčići«, Kraljevica, Hrvatska
Sažetak
U tekstu se problematizira nesklad između većinski raširenoga obiteljskog religijskog ozračja u hrvatskom društvu i skromnoga uključivanja djece u program odgoja u vjeri (POUV) u dječjim vrtićima. Polazi se od klasične teorije socijalizacije koja primjerenije objašnjava inicijaciju djeteta u religijsku zajednicu od teorija religijskog kapitala (Iannaccone) i religijskih sklonosti (Sherkat). Provedeno je terensko anketiranje na uzorku od 257 roditelja djece koja polaze vrtiće na području Grada Rijeke. Uzorak je uključivao dvije skupine ispitanika: roditelje čija djeca polaze redoviti program te roditelje čija djeca polaze POUV. Istraživane su razlike između dviju skupina roditelja u: općim indikatorima religioznosti; iskustvu religijske socijalizacije u njihovu djetinjstvu; religijskoj socijalizaciji vlastite djece; obiteljskom religijskom ozračju; motivima upisa i zadovoljstvu POUV-om, odnosno interesu da se djecu uključi u njega; te prihvatljivom načinu institucionalizacije POUV-a. Uočena je većinska raširenost indikatora opće religioznosti i religijske obiteljske socijalizacije u objema skupinama. Roditelji čija su djeca uključena u POUV u svim su indikatorima religiozniji, a ključni prediktor upisa u program jest redovito prisustvovanje crkvenim obredima. Istraživanje je otkrilo četiri paradoksa prisutna u istraživanoj populaciji. Prvi je suprotnost između većinski proširenih pokazatelja religioznosti i relativno skromne participacije djece u POUV-u. Drugi je suprotnost između većinske religijske obiteljske socijalizacije djece i manjinske spremnosti roditelja da ih uključe u POUV. Treći, i najveći paradoks, jest promjena roditeljskog stava pri upisu izbornog predmeta vjeronauka u osnovnoj školi. Četvrti se odnosi na (ne)dosljednost transmisije religijske socijalizacije. Zaključak je da je dio roditelja zainteresiran za formalnu religijsku socijalizaciju svoje djece, ali većina ispitanika u predodžbu formalne religijske socijalizacije svoje djece ne uključuje POUV u vrtićima.
Ključne riječi
religijska socijalizacija; obiteljsko religijsko ozračje; program odgoja u vjeri u dječjim vrtićima; transmisija religioznosti
Hrčak ID:
110032
URI
Datum izdavanja:
30.4.2013.
Posjeta: 2.698 *