hrcak mascot   Srce   HID

Izvorni znanstveni članak

Povijesna zbilja u romanu Katedrala Ive Brešana

Ivan Bošković

Puni tekst: hrvatski, pdf (296 KB) str. 207-225 preuzimanja: 165* citiraj
APA 6th Edition
Bošković, I. (2008). Povijesna zbilja u romanu Katedrala Ive Brešana. Godišnjak Titius, 1 (1), 207-225. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/111977
MLA 8th Edition
Bošković, Ivan. "Povijesna zbilja u romanu Katedrala Ive Brešana." Godišnjak Titius, vol. 1, br. 1, 2008, str. 207-225. https://hrcak.srce.hr/111977. Citirano 25.08.2019.
Chicago 17th Edition
Bošković, Ivan. "Povijesna zbilja u romanu Katedrala Ive Brešana." Godišnjak Titius 1, br. 1 (2008): 207-225. https://hrcak.srce.hr/111977
Harvard
Bošković, I. (2008). 'Povijesna zbilja u romanu Katedrala Ive Brešana', Godišnjak Titius, 1(1), str. 207-225. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/111977 (Datum pristupa: 25.08.2019.)
Vancouver
Bošković I. Povijesna zbilja u romanu Katedrala Ive Brešana. Godišnjak Titius [Internet]. 2008 [pristupljeno 25.08.2019.];1(1):207-225. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/111977
IEEE
I. Bošković, "Povijesna zbilja u romanu Katedrala Ive Brešana", Godišnjak Titius, vol.1, br. 1, str. 207-225, 2008. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/111977. [Citirano: 25.08.2019.]

Sažetak
Povijest se u Brešanovu djelu – a ono obuhvaća više od četrdeset naslova – najčešće manifestira kao ideologija/politika, a njezini su oblici zlo, oličeno u Sotoni, Astarothu ili kojem drugom vidu isključivosti i mržnje. To zlo (sotona, vrag, nečastivi) u njegovu djelu vlada ljudima, ono je njihov pokretač, pa je i njihov rasplet, najčešće
tragičan ili groteskan, samo posljedica vladavine zlih sila. Brešan ističe da se zlo nalazi u svakom čovjeku, da se ne da iskorijeniti ni ljudskom ni kakvom božjom/božanskom intervencijom i promišlju, pa se zato i javlja u svim vremenima i u svim sredinama. Istovremeno
je povijest i iskustvo bez kojega nije moguće do kraja razumjeti suvremenost; ona na svakom koraku pokazuje što smo naslijedili od “zle maćehe” (Fabrio) i što uzdržimo kao svoju najdublju memoriju i osobno/kolektivno pamćenje. Brešan, poput Braudela, krijepi misao da postoji “velika povijest”, ali i ona druga, “povijest ispod stola”, vidljiva i čitljiva u nizu znakova; povijest zabluda i predrasuda, obmana i laži; povijest u kojoj traje život, stvaran i nepatvoren, nesvodiv u obrasce znanstvenog pamćenja, za koji nije bilo mjesta u herbariju velikih događaja i datuma; život teži i ljudskiji, u kojemu
“mali čovjek” živi svoje poraze i svoje pobjede, prinoseći tako žrtvu – (vlastitu) zaboravu. Brešan zna da se povijest najbolje iščitava u tragovima koje ostavlja; vidljivi svuda oko nas, bez obzira na njihovu dubinu, oni nas sustižu, a svojom nas ljepotom, kako to sugerira i argumentira ova knjiga, uvjeravaju kako nismo u stanju podnijeti njezinu ljepotu, mjeru i sklad, spram koje naša suvremenost i nije do li posvemašnja (duhovna) pustoš. Istovremeno nas uvjerava da su gradovi trajniji od zbira njihovih građevina i graditelja, a sama priča, bez obzira na njezine sastojke, mjera i okvir u kojem se materijalno
pretvara u duhovno i jezikom priče svjedoči o identitetu i trajanju.
U ovom radu našu smo pozornost usmjerili na govor povijesnih podataka ugrađenih u roman, uvijek sa sviješću da Brešan nije povjesničar nego pripovjedač, da ga umjesto povijesne istine ponajprije zanimaju povijesni podaci u smislu gradnje priče te za njih
ne vrijede zakoni povijesne znanosti nego književnosti. Njihova (povijesna) pouzdanost uvijek je u funkciji gradnje autentičnog lica priče o vremenu u kojem se odvija gradnja katedrale, a mjeriva je zakonima književnosti a ne povijesne provjerljivosti.

Ključne riječi
povijest; povijesni tragovi; povijesna pouzdanost; književnost i zakoni fikcije

Hrčak ID: 111977

URI
https://hrcak.srce.hr/111977

Posjeta: 275 *