hrcak mascot   Srce   HID

Prethodno priopćenje

Umjetnost u doba digitalne reprodukcije

Miroljub Radojković   ORCID icon orcid.org/0000-0002-6865-1817 ; Fakultet političkih nauka, Univerzitet u Beogradu, Srbija

Puni tekst: hrvatski, pdf (232 KB) str. 114-122 preuzimanja: 707* citiraj
APA 6th Edition
Radojković, M. (2013). Umjetnost u doba digitalne reprodukcije. In medias res, 2 (2), 114-122. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/114449
MLA 8th Edition
Radojković, Miroljub. "Umjetnost u doba digitalne reprodukcije." In medias res, vol. 2, br. 2, 2013, str. 114-122. https://hrcak.srce.hr/114449. Citirano 27.11.2020.
Chicago 17th Edition
Radojković, Miroljub. "Umjetnost u doba digitalne reprodukcije." In medias res 2, br. 2 (2013): 114-122. https://hrcak.srce.hr/114449
Harvard
Radojković, M. (2013). 'Umjetnost u doba digitalne reprodukcije', In medias res, 2(2), str. 114-122. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/114449 (Datum pristupa: 27.11.2020.)
Vancouver
Radojković M. Umjetnost u doba digitalne reprodukcije. In medias res [Internet]. 2013 [pristupljeno 27.11.2020.];2(2):114-122. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/114449
IEEE
M. Radojković, "Umjetnost u doba digitalne reprodukcije", In medias res, vol.2, br. 2, str. 114-122, 2013. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/114449. [Citirano: 27.11.2020.]

Sažetak
Kao što je svakom istraživaču kulture poznato, naslov ovog rada je asocijacija na jedno epohalno djelo napisano još 1936. godine pod naslovom „Umjetnost u dobu mehaničke reprodukcije“. Autor, dakle, polazi od u njemu izrečene Benjaminove teze da treba uvijek biti spreman preispitivati odnos između inovacija koje mogu promijeniti tehniku proizvođenja umjetničkog djela i umjetnosti same. U XXI. stoljeću, takvo preispitivanje vodi k primisli da će digitalizacija i virtualizacija svijeta kulture na kraju, možda, dovesti do toga da se izmjeni i sam pojam umjetnosti tj. njeno biće. Umjetnost je sada u cyber-mrežama u kojima joj se događa treća faza simulacije i autentičnosti. U prvoj je bila podređena pravilima mimezisa, u drugoj je doživjela šok masovne reprodukcije na industrijski način. U suvremenom dobu, umjetnost izgleda gubi autentičnost, ništa mimetički ne reprezentira, ništa ne simulira već i sama postaje lebdeći simulakrum u Web 2.0 kulturi. Umjetničko djelo dolazi do atomiziranih subjekata koji ga ne mogu vezati ni za njegovo mjesto ni za vrijeme, jer su te kategorije empirijski nedostižne u cyber-svijetu. Zbog toga umjetničko djelo gubi i svoju auru, jer je ona oko njega mogla postojati samo ovdje i sada. Ona se ne može kopirati. Zapravo, postoji mnoštvo aurica koje u mreži nečemu ili nekom dodjeljuju primaoci polazeći od vlastitog doživljaja postova na koje nailaze surfanjem po Internetu. Štoviše, oni umjetničko djelo kao simulakrum dalje umnožavaju: dodavanjem, rekonstrukcijom, dijeljenjem, recikliranjem, itd. i to onoliko puta koliko požele. Jedino što u dobu digitalne reprodukcije umjetnosti ostaje stalno su njene osnovne strukturne sheme, to jest, nule i jedinice. Što će od njih nastati odlučuje se sada bez autora. Sedamdesetih godina Barthes je proglasio smrt autora. Umreženo društvo ga je sahranilo. Ali, na kraju sprovoda to može značiti i smrt bilo kakve umjetničke produkcije. Osim, ako mit o apsolutnoj slobodi i besplatnosti Interneta ne bude zamijenjen kontrolom i naplatom...

Ključne riječi
umjetnost; reprodukcija; stvaralaštvo; postmoderno stanje; smrt umjetnosti

Hrčak ID: 114449

URI
https://hrcak.srce.hr/114449

[engleski]

Posjeta: 1.052 *