Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

NEOPALADIJEVSKE JEDNOBRODNE CRKVE 18. STOLJEĆA U SJEVERNOJADRANSKOJ HRVATSKOJ

Vladimir Marković ; Zagreb, Filozofski fakultet


Puni tekst: hrvatski pdf 15.204 Kb

str. 425-456

preuzimanja: 590

citiraj

Puni tekst: talijanski pdf 15.204 Kb

str. 457-458

preuzimanja: 288

citiraj


Sažetak

Predmet istraživanja je skupina crkava 18. stoljeća iz Istre i Hrvatskog primorja koje tipski pripadaju venecijanskoj arhitekturi Settecenta. Autor pokušava pokazati "razvoj" spomenutog tipa, nalazeći ishodište ne samo u djelu A. Palladija, nego i u ranijoj arhitekturi venecijanske renesanse. Razmatrajući pojedinačne primjere neopalladijevskih crkava istarsko-primorske skupine autor je ustanovio da crkva u Umagu (1730.) pokazuje da se spomenuti tip razmjerno rano usvaja na hrvatskoj obali Jadrana te da je umaška crkva neposredno potaknula njegovo usvajanje. Porečka crkva sv. Marije od Anđela, lošinjska Sv. Antuna Opata i grožnjanska župna crkva pokazuju raspon različitosti koji je unutar normativnih određenja neopalladijevskog tipa ostvaren na istarskoprimorskom području. Za franjevačku crkvu u Rovinju utvrdio je dvije faze njezine izgradnje. Crkvu u Taru (1800.) tumači kao pojednostavnjenje neopalladijevskog arhitektonskog tipa i neposredno potom, u župnoj crkvi u Humu njegovo svođenje samo na građevne elemente.

Ključne riječi

Hrčak ID:

116722

URI

https://hrcak.srce.hr/116722

Datum izdavanja:

12.10.1992.

Podaci na drugim jezicima: talijanski

Posjeta: 1.555 *