Izvorni znanstveni članak

PIANTE SECENTESCHE DI SPALATO E DI ZARA SULLA CHIESA VENEZIANA DI SANTA MARIA DE GIGLIO

Giuseppe Maria Pilo ; Udine, Universita degli studi

Sažetak

Crkvu S. Maria del Giglio u Veneciji podigla je u 9. stoljeću obitelj Jubanico-Zudenigo, po čemu je i dobila ime. Obnovljena je u 10. i 12. stoljeću , a današnji oblik poprimila je u drugoj polovini 17. stoljeća oporukom Antonija Barbara (1679.). Njegova obitelj potječe iz Rima, odakle se naselila u Istri i Trstu, a od 846. u Veneciji. Antonio Barbaro bio je 1655. i 1656. zapovjednik Jadrana (capitano di Golfo), 1667. generalni providur u Candiji, a 1670. na istoj je funkciji u Dalmaciji i Albaniji te konačno mletački poklisar u Vatikanu. Umro je kao redovnik, a u svojoj oporuci od 12. X 1670. godine odredio je da se obnovi glavno pročelje crkve S. Maria del Gig lio. Pročelje je zamišljeno i realizirano kao apoteoza njega i njegove obitelji. Na nacrtu je predviđeno postavljanje njegova lika i urne tc likova njegove četvore braće uz kipove svih kreposti. Na podanku pročelja izvana postavio je u visokom reljefu tlocrte gradova Zadra, Candije, Padove, Rima, Krfa i Splita. Za izradu reljefa upotrebit će se kamen iz Rovinja, dok će njegov kip, urna i likovi braće biti izrađeni od kararskog mramora. Natpis na pročelju crkve glasi: JOSEPH SARDI ARCHITECTVS MDCLXXVIII INCOEPTVM MDCLXXX ABSOLVTVM Domenico Martinelli u knjizi "Ritratto di Venezia" 1683. godine spominje da je pročelje crkve S. Maria del Giglio rađeno po modelu Giuseppea Benonija. Kako je on umro 1684. godine, sigurno je da ga je na tom poslu zamijenio Giuseppe Sardi. Reljefi gradova na pročelju crkve prikazuju njihove urbanističke obrise u drugoj polovini 17. stoljeća

Ključne riječi

Hrčak ID:

117070

URI

https://hrcak.srce.hr/117070

Datum izdavanja:

12.10.1992.

Podaci na drugim jezicima: hrvatski

Posjeta: 1.872 *