Izvorni znanstveni članak

Pojam lika u naratologiji

Beáta Thomka ; Sveučilište u Pečuhu, Pečuh, Hrvatska

Sažetak

Promjenjiva interpretacija fiktivnih svjetova ili raznolikost i česta konfuzija kategorija nisu zapreke da nositelja radnje smatramo snopom vrijednosti, kakvoće, ustroja, glasova, osobina, znakova. Lik je mentalna konstrukcija, skladište reprezentacija: otkriva se u tijeku događanja, pa ga se stoga samo u tijeku događaja može razumjeti i interpretirati. Složena je cjelina imaginarnih konstrukcija, čak i u onim poetikama romana koje – polazeći od nemogućnosti integriteta osobe – lik odvajaju od njegove psihičke i društvene odrednice i pokazuju ga kao predstavnika određene životne situacije. Nedostatak logike narativnog razumijevanja u nekim narativnim djelima 20. stoljeća vodi do prepoznavanja načela metafore, a taj proces istovremeno određuje i strategiju interpretacije.
Izvor teorijske orijentacije ovog rada nalazi se u djelovanju i duhovnoj baštini dvaju mislilaca. Procesualna narav poimanja kod Bahtina (pitanja poetike, estetike i etike) i Ricœura (koncepcija narativne poetike i teorija identičnosti) podjednako je naglašena: s jedne strane kao konstituiranje fiktivnih likova, a s druge kao mogućnost za razvoj samorazumijevanja. Uz Ricœurovu studiju Narativni identitet, Bahtinov je ogled Autor i junak (nastao oko 1920.) služio kao inspiracija za kratku interpretaciju dviju značajnih pripovjedaka: Flaubertove Priprosto srce i Mannove Smrt u Veneciji.

Ključne riječi

lik; personnage; narativni identitet; figura kao smisaona cjelina; poetika proze

Hrčak ID:

117727

URI

https://hrcak.srce.hr/117727

Datum izdavanja:

20.2.2014.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.510 *