Medicina, Vol. 50 No. 1, 2014.
Stručni rad
Karcinom usne šupljine i orofarinksa – sociodemografske i kliničke karakteristike pacijenata liječenih kirurški na Klinici za maksilofacijalnu i oralnu kirurgiju Kliničkog bolničkog centra Rijeka
Margita Belušić-Gobić
; Klinika za maksilofacijalnu i oralnu kirurgiju, KBC RIjeka, Rijeka
Mirna Juretić
; Klinika za maksilofacijalnu i oralnu kirurgiju, KBC RIjeka, Rijeka
Robert Cerović
; Klinika za maksilofacijalnu i oralnu kirurgiju, KBC RIjeka, Rijeka
Mate Rogić
; Klinika za maksilofacijalnu i oralnu kirurgiju, KBC RIjeka, Rijeka
Sažetak
Cilj: Ispitati sociodemografske karakteristike pacijenata s oralnim karcinomom, kliničkekarakteristike samog tumora te učestalost pojedine vrste kirurškog liječenja. Metode: Retrospektivna analiza povijesti bolesti 195 pacijenata s karcinomom usne šupljine i orofarinksa. Rezultati: Pacijenti su najčešće bili muškog spola (76,9 %), dok je 23,1 % pacijenata bilo ženskog spola. Medijan dobi sudionika iznosio je 61 godinu. Više od 2/3 pacijenata (67 %) konzumira alkohol, 70 % pacijenata su pušači. Pacijenti najčešće boluju od kardiovaskularnih bolesti (35,9 %). Dvije najčešće i podjednako česte lokalizacije jesu dno usne šupljine i retromolarna regija s tonzilama i nepčanim lukovima, svaka po 23,6 %. Većina pacijenata (53,8 %) imala je T2 veličinu tumora, 53,8 % pacijenata imalo je N0 status limfnih čvorova vrata, dok je 46,2 % pacijenata imalo metastaze na vratu. Najmanje pacijenata imalo je stadij I bolesti kod dolaska (9,2 %), dok su ostala tri stadija gotovo podjednako zastupljena. Samo 14,9 % pacijenata imalo je intraoralnu eksciziju tumora (bez disekcije vrata i bez resekcije mandibule), dok je 45,6 % pacijenata imalo najopsežniji kirurški zahvat „commando sa segmentnom resekcijom mandibule“. Samo kod 21,5 % pacijenata za zatvaranje postoperativnog defekta nije bila potrebna rekonstrukcija, dok je kod 78,4 % rekonstrukcija defekta bila nužna. Rekonstrukcija defekta najčešće je (46,64 %) učinjena s regionalnim vezanim režnjem „pektoralis major mišićem“ (PMR). Većina pacijenata (71,2 %) postoperativno je imala privremenu traheostomu (kanilu). Samo 12 pacijenata (6,15 %) nakon operativnog zahvata nije trebalo nazogastričnu sondu ili gastrostomu. Većina pacijenata (82,56 %) tijekom operativnog zahvata i nakon njega nije trebala transfuziju krvi. Zaključak: Istraživanje pokazuje da pacijenti s oralnim karcinomom rijetko dolaze u ranoj fazi bolesti, iako je većina karcinoma u usnoj šupljini vrlo vidljiva i dostupna pregledu. Rano otkrivanje karcinoma usne šupljine i orofarinksa smanjuje morbiditet, mortalitet i povećava kvalitetu života takvih pacijenta, dok liječenje uznapredovanog karcinoma iziskuje veći kirurški zahvat, predstavlja veću mutilaciju i lošiju prognozu bolesti.
Ključne riječi
ekscizija tumora; karcinom usne šupljine; resekcija mandibule; TNM klasifikacija
Hrčak ID:
118542
URI
Datum izdavanja:
3.3.2014.
Posjeta: 6.201 *