Izvorni znanstveni članak
DUHOVNE PROMJENE U RIMSKOJ CRKVI U PRIZMI RADA SREDNJOVJEKOVNIH PREVODITELJA
Relja SEFEROVIĆ
Sažetak
Jeziku kao sredstvu samoodre đenja vjerske zajednice u Rimskoj je Crkvi poklanjana osobita pozornost već od prvih stoljeća kršćanstva, kad se započelo širiti Riječ . U tome je s knjižnog aspekta veliku ulogu odigrao sv. Jeronim, zaslužan nadasve po prijevodu Biblije, ali i
po činjenici da se zalagao za stapanje antičke književnosti s novim kršćanskim kanonima. Težeći zadržati skladni klasični latinski izraz pri izricanju novih vjerskih istina, Jeronim je dao obrazac srednjovjekovnim prevoditeljima: prevoditi smisao prema smislu, a ne doslovce riječ po riječ . U kasnijim pak stoljećima češće se s
grčkog i arapskog na latinski prevodilo doslovce, jer su tadašnji autoriteti smatrali da se tako najbolje prenosi poruka izvornika. Je-ronimova prevodilačka načela tada je u praksi dosljedno zastupao Herman Dalmatin, jedan od suradnika clunyjskog opata Petra
Časnog sredinom 12. stoljeća u pripremi latinskih prijevoda
skupine arapskih tekstova vjerskog sadržaja, uključujući Kuran, te kasnije poznatih pod nazivom Collectio Toletana. Hermanovo vrijeme pokazalo je da su postojali ne samo sukobi oko
prevodilačkih načela, već i oko svrhe za koju su se tekstovi prevodili. Razmatralo se među teolozima da li je korisno i dobro prevoditi i tekstove iz područja prirodnih znanosti, osobito
astronomije, te iz filozofi je. Sredinom 15. stoljeća teolog Ivan Stojković dao je novi smisao prijevodima tekstova, videć i u njima sredstvo sporazuma s drugim kršćanskim zajednicama, kao i put za unutarnju reformu Rimske Crkve. Tri su područja koja su privlačila srednjovjekovne prevoditelje: vjersko, prirodoznanstveno i
filozofsko. Jednako tako, tri su značajna stvaraoca na ovom polju obilježila tri razdoblja: kasnu antiku, razvijeni i kasni srednji vijek. Napokon, postojao je i trostruki put kojim se razvijalo srednjovjekovno prevodilaštvo: najprije osvajanje novih granica
kršćanstva širenjem Riječi, potom otkrivanje novih sadržaja i pokušaj njihova uklapanja u ranije određene strukture Rimske Crkve, te odbacivanje starih okvira i nastajanje novih. Zanemarivanje Jeronimova filološkog načela bilo je na štetu slobode i predstavljalo je zlokoban znak pred izazove s kojima se Rimska Crkva sučelila već u osvit novoga doba.
Ključne riječi
Jeronim; Herman Dalmatin; Ivan Stojković; srednjovjekovni prevoditelji
Hrčak ID:
11443
URI
Datum izdavanja:
16.6.2004.
Posjeta: 2.566 *