Izvorni znanstveni članak

Kemijska postojanost dentalnih keramika u kiselom mediju

Marko Jakovac
Jasenka Živko-Babić
Lidija Ćurković
Andreja Carek

Sažetak

Stomatološki materijali moraju se ispitati prema strogim kriterijima kako bi se odredila njihova dugotrajna terapijska vrijednost. Kemijska degradacija dentalne keramike povećava njezinu hrapavost i istodobno trošenje antagonističkog zuba ili restorativnog materijala, povećava prianjanje plaka na keramiku, oslabljuje strukturu keramike uzrokujući kritičnu izmjenu iona na njezinoj površini i povećava osjetljivost keramike na buduće kemijske agense. Svrha rada bila je ispitati gubitak mase uzoraka četiriju različitih dentalnih keramika u kiselom mediju. Najmanji gubitak mase izmjeren je kod apatitne staklo-keramike (IPS-Empress 2 za slojevanje) (4,9±0,3 μg/cm2), a najveći kod glinične keramike (Vitadur alpha) (15,0±0,2 μg/cm2). Litijska disilikatna staklo-keramika (IPS-Empress 2 za bojenje) i glinična (IPSClassic) pokazale su vrlo slične rezultate (9,4±3,4 μg/cm2 i 10,1±0,3 μg/cm2). Vrijednosti gubitka mase uzoraka u ovom radu, kao i u većini pronađenih u literaturi, minimalne su, te vjerojatno nemaju kliničke i toksikološke posljedice. Ali, to ne znači da se mogu uopćavati i prenositi na neispitane vrste dentalne keramike.

Ključne riječi

kemijska postojanost; glinična keramika; staklo keramika

Hrčak ID:

11564

URI

https://hrcak.srce.hr/11564

Datum izdavanja:

1.3.2006.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.639 *