Izvorni znanstveni članak
Javni spomenici Rudolfa Valdeca
Enes Quien
; Akademija likovnih umjetnosti, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
U članku se razmatraju javni spomenici kipara Rudolfa Valdeca (Krapina, 8. ožujka 1872. - Zagreb, 1. veljače 1929.) i Roberta Frangeša - Mihanovića, prvog hrvatskog modernog kipara. Riječ je o radovima Valdeca nastalim kratko nakon povratka sa školovanja u Beču i Münchenu, od 1899. godine kada izrađuje svoj prvi javni spomenik pjesnika Antuna Nemčića u Križevcima, preko spomenika pjesnika dr. Dragutina Milivoja pl. Domjanića iz 1905., hermama Ivana Kukuljevića - Sa-kcinskog i Ivana Mažuranića iz 1910., odnosno 1911. godine, javnih spomenika u formi portretnih medaljona kompozitora Ferde Livadića i gradonačelnika Ljudevita Šmidhena iz 1902., odnosno 1913. godine u Samoboru do spomenika Dositeja Obradovića u Beogradu iz 1911. i bugarskog vojvode generala Radka Hadži Dimitrieva za Sliven iz 1912. godine.
Poznavanje nekih spomenika, poput onoga dosad nepoznatog bugarskog vo-jvode generala Dimitrieva, plod je istraživanja u arhivima i staroj periodici koja ga spominje, dok su neki već i antologijski, no nikada analizirani, poput onoga Dositeja Obradovića, prvoga i rijetkog slobodnostojećega kipareva spomenika srpskog prosvjetitelja iz 18. stoljeća. U tim je reljefima (Ferdo Livadić i Ljudevit Šmidhen) i punim plastikama kipar dokazao vještinu modeliranja, činjenicu da je tehnički i zanatski bio potkovan. Također, dokazao je i temeljitost školovanja na bečkoj K. K. Kunstgewerbeschule des Österreichischen Museums für Kunst und Industrie (u klasi profesora Augusta Kühnea) i na Königliche Bayerische Akademie der bilde-nden Künste u Münchenu (klasa profesora Syriusa Eberlea). U njima su, osim ikonografske zanimljivosti, riješeni temeljni plastički problemi, učvršćena je kiparska morfologija i sintaksa i konačno, izvršena je transformacija od klesarstva, koje je do Valdecove pojave bilo tradicionalno obrtnički razvijeno u Zagrebu do profesionalnog kreativnog kiparstva jer je Valdec prvi u inozemstvu školovani akademski kipar u Zagrebu. K tome, uveo je secesiju u kiparstvo zagrebačke sredine koju je baštinio u Beču i u Münchenu gdje se školovao u razdoblju od 1897. do početka Prvog svjetskog rata 1914. Godine, kada i kipar modelira secesijski, ne bi li se kasnije vratio realizmu i naturalizmu. Razmatrani radovi u tekstu upravo i jesu secesijski s realističkim portretima. Valdec je iznašao oblikovna sredstva koja korespondiraju s europskim stilskim značajkama i na djelotvoran način umio posredovati između svojih stvaralačkih svjetonazora i javnosti jer je njegov leksik jednostavan, jezgrovit, svakome jasan i, shodno tome, funkcionalan. Javni su spomenici nastajali uz mnogobrojne majstorove portrete, nadgrobne spomenike i arhitektonske dekorativne alegorije koje je za relativno kratkog životnog i umjetničkog vijeka (umro je od embolije pluća u 57. godini života) intenzivno radio. Neki su poznati samo po arhivskim fotografijama, poput onoga bugarskog generala Dimitreieva, neki su realizirani a svi su odreda modelirani u glini i lijevani u gips, potom u broncu ili klesani u kamenu (Kukuljević - Sakcinski i Mažuranić), dok su postamenti, dakako, rađeni u kamenu. Mnogi su Valdecovi radovi nestali. No, javni spomenici koji su dogovoreni su i izvedeni. Izuzetak je opet onaj u bugarskom gradu Slivnu koji nikada nije realiziran zbog izbijanja Prvog svjetskog rata. Poznati navedeni radovi lijevani su u broncu i sačuvali su se do danas, kao i oni klesani u kamenu
Ključne riječi
kipar Rudolf Valdec; prvi u inozemstvu akademski školovani kipar u Zagrebu; javni spomenici; kiparstvo secesije; realizam; postamenti; vješta modelacija; glina; gips; bronca; kamen
Hrčak ID:
121290
URI
Datum izdavanja:
15.5.2014.
Posjeta: 2.755 *