Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.15176/vol51no109
Obredni formalizam i nematerijalno tijelo japanske kulture koryū budō
Leo Rafolt
; Faculty of Humanities and Social Sciences, Zagreb
Sažetak
U članku se analizira međusobni odnos japanske tradicijske kulture borilačkih vještina (koryū budō) i njezinog suvremenog pandana (gendai budō). Analiza se temelji na ideji upisivanja koryū budō na UNESCO-ovu listu nematerijalne kulturne baštine kao najstarijeg japanskog kulturnog dobra vezanog uz borilačke vještine. Prvotni prijedlozi u tom smislu javili su se u posljednjih desetak godina, a iznijele su ih neke japanske organizacije koje se bave borilačkim vještinama, npr. Nippon Budokan, posebice njegov Odjel za baštinu koryū. Formalizam koji je nalik obredu i koji se zasniva na unaprijed određenim formama a koji se javlja u suvremenom i tradicionalnom nasljeđu budō-a interpretira se kroz prizmu "japanske nacionalističke povijesti" nakon razdoblja Meiji restauracije. Stoga se naglašavaju strukture pokreta koje su i ranije postojale u obrednim praksama klasične budō kulture a koje su i dalje prisutne u suvremenim sustavima borilačkih vještina, što proizlazi iz njihove nasljedne izvedbenosti koja prethodi njihovoj formalizaciji.
Ključne riječi
koryū budō; gendai budō; obred; kata; japanske borilačke vještine
Hrčak ID:
123475
URI
Datum izdavanja:
20.6.2014.
Posjeta: 2.621 *