Izvorni znanstveni članak
Splitsko-poljičke isprave iz XVII. i XVIII. stoljeća
Milko Brković
Sažetak
Ove smo isprave naslovili «splitsko-poljičke» jer su izdane u Splitu, a odnose se na Poljičku župu (županiju), odnosno Poljičku Republiku. Riječ je o trideset i šest originalnih i diplomatičkopovijesnoj javnosti nepoznatih dokumenata ili isprava u širem smislu riječi iz XVII. i XVIII. stoljeća. Ponajviše su to pisma, kupoprodajni ugovori te odluke i otpisi splitske Crkve pod čijom je jurisdikcijom i Poljička Republika, ili kraće rečeno Poljica, koja su u to doba pod mletačkom vlašću, odnosno pod njenim generalnim providurima za Dalmaciju i Albaniju sa sjedištem u Zadru. Originali se tih predmetnih isprava trenutačno nalaze kod autora, a one su samo dio sačuvanog «poljičkog blaga». Izvan ovih, određeni dio poljičkih isprava objavili su razni autori, ali je najveći dio ostao neobjavljen i nalazi se po raznim pismohranama Hrvatske i inozemstva, župnim uredima, a ponajviše u privatnom vlasništvu pojedinih Poljičana. Općenito gledano, većina je poljičkih isprava pisana na hrvatskom jeziku, hrvatskom ćirilicom, odnosno bosanicom ili “glagoljicom”, kako to pismo nazivaju Poljičani, pa onda jedan dio prevođen na talijanski, ali ih je nekolicina izvorno napisana i na talijanskom te onda prevedena na hrvatski jezik. U našem slučaju, donesene splitsko-poljičke isprave u većini su slučajeva pisane talijanskim pa onda prevođene na hrvatski jezik. Za pojedine se to izričito i kaže, a za druge se vidi po redoslijedu teksta, pri čemu se donosi prvo talijanski pa onda hrvatski. To je ovisilo o kancelaru Splitske nadbiskupije, pod čijom su tada crkvenom jurisdikcijom, kako je spomenuto, i Poljica, koji je u navedeno doba očito protežirao talijanski jezik. Donesene isprave obrađujemo s diplomatičko-povijesnog stajališta, odnosno s općenito kronološko-povjesničarskog gledišta. Bosaničke transliteriramo u latiničko pismo, opisujemo njihove izvanjske osobine i donosimo povijesni sadržaj teksta isprava. U transliteraciji teksta pojedine riječi pišemo početnim velikim slovima, kao što su početak isprave, imena, prezimena, toponimi, pojedini važni pojmovi i slično; ponegdje razdvajamo riječi kako bi tekst bio dostupniji današnjem čitatelju, a sve ostalo ostavljamo kako je pisano u izvornicima. U pogledu interpunkcije pak ostavljamo sve kako je u izvornicima, osim što ponegdje stavljamo točku, i to u slučajevima kad je i u izvorniku stavljen neki znak koji bi po ustrojstvu rečenice odgovarao današnjoj točki. Na kraju, u prilozima donosimo i faksimile većine izvornika tih dokumenata. I ovaj rad pripada nizu uradaka o neobjavljenim poljičkim dokumentima. Stoga, uz ograničenost prostora, ovaj put ispuštamo unutarnje osobine ili analizu diplomatičkih formula tih isprava, jer su one analogne analiziranim formulama u prethodnim radovima o poljičkim ispravama.
Ključne riječi
isprave; Split; Poljička Republika; bosanica; diplomatika; XVII.–XVIII. st
Hrčak ID:
11890
URI
Datum izdavanja:
5.9.2006.
Posjeta: 2.207 *