Izvorni znanstveni članak
Početak gradnje modernih bolnica u Dalmaciji
Stanko Piplović
Sažetak
Bolnice u Dalmaciji su tijekom XIX. stoljeća u vrlo slabom stanju. Zgrade su bile stare, bez svjetla i loše opremljene. Pučanstvo se množilo, prosvijećenost napredovala pa se takvo stanje više nije moglo održati. Konačno se 1870. zemaljska uprava počela ozbiljnije baviti tim pitanjem. Popravljale su se i preuređivale dotrajale zgrade, ali to nije mnogo pomoglo. U tom smislu odlučujuća je bila sjednica Dalmatinskog sabora održana u Zadru 1880. godine. Uvidjelo se da u važnijim gradovima treba sagraditi pokrajinske bolnice. Naručeni su projekti kod arhitekta Kune Waidmanna za bolnicu i umobolnicu u Šibeniku te bolnice u Zadru i Dubrovniku. Najprije se počela graditi bolnica u Šibeniku, istočno od grada. Radovi su trajali od 1881. do 1883. godine. Umobolnica, koja se nalazila u istom kompleksu, bila je najmodernija u čitavoj državi i jedina u pokrajini. Zgrade su se u narednim godinama adaptirale i opremale. Tako je 1907. napravljen projekt za centralno grijanje. Zatim se pristupilo radovima na novoj bolnici u Zadru. Ta se gradila u vremenu 1885-1886. Zakupnik gradnje bio je Molner. Ustanova je za ono vrijeme bila uzorna. Podignuta je prema Kotarima u blizini mora. Sastojala se od samostalnih zgrada, od toga 5 glavnih i više sporednih. Za razliku od ostalih bolnica što su se koncem XIX. stoljeća gradile i koje su bile paviljonskog tipa, u Dubrovniku je koncipirana kao jedinstvena zgrada. Locirana je na vrhu Pila, uz cestu koja vodi za Gruž. Radovi su završili 1888. godine. Za sve su te bolnice raspisivane javne dražbe pa su se radovi ustupali najpovoljnijim poduzetnicima. Iako su bile moderno riješene, imaju još uvijek zgrade izvedene u historicističkim oblicima neorenesanse. Drugu fazu izgradnje bolnica čine kompleksi u Splitu i Kotoru. Nacrte za obje napravili su bečki arhitekti Max Setz i Alfred Keller 1913. godine. I one su planirane izvan gradova, s paviljonima u bogatom zelenilu. Međutim, njihova arhitektura više nije stilska već moderna. Autori su se pokušali razigranim volumenima, materijalom i oblikovanjem prilagoditi tradicionalnom načinu gradnje u primorju uporabom kamena, kosih krovova i polukružno završenih otvora. U vezi s gradnjom bilo je novčanih problema. Uto je izbio Prvi svjetski rat koji je prekinuo svaku daljnju djelatnost. Tako te dvije zadnje bolnice nisu sagrađene. Nakon rata se nastavilo s kompletiranjem i proširenjem postojeće mreže zdravstvenih ustanova, modernizacijom i povećavanjem kapaciteta. Na području Dalmacije podigla je država ili uprava Primorske banovine u vremenu 1930- 1939. veće bolnice i paviljone u Kninu, Zemuniku, Biogradu, Šibeniku i Splitu. U Splitu je postojala stara bolnica iz XVIII. stoljeća na bastionu Corner. Bila je u lošem stanju. U početku se je mislilo urediti i proširiti. Ali kako se nalazila u središtu grada, poslije mnogih rasprava odlučeno je da se gradi nova, istočno od grada, u predjelu Firule. Radovi na ovom velikom kompleksu, kapaciteta preko 500 kreveta, počeli su 1931. Postupno su se gradila pojedina odjeljenja. Tako je konačno kvalitetno i na duže vrijeme riješeno pitanje zdravstvene zaštite u Dalmaciji.
Ključne riječi
Hrčak ID:
12177
URI
Datum izdavanja:
19.10.2001.
Posjeta: 6.985 *