Izvorni znanstveni članak
PROGONI I STRADANJA KATOLIČKE CRKVE NA PODRUČJU DANAŠNJE POREČKE I PULSKE BISKUPIJE 1945. – 1947.
Stipan Trogrlić
; Institut društvenih znanosti Ivo Pilar – Područni centar Pula
Sažetak
Na području onog dijela Istre koji je poslije rata pripao Jugoslaviji (Zona B) civilni (upravni) organi vlasti bili su kotarski, gradski i mjesni Narodnooslobodilački odbori na čelu s Oblasnim NOO-om za Istru. Cjelokupan društveni život kontrolirala je svemoćna Partija uz pomoć sveprisutne tajne policije – Odjeljenja za zaštitu naroda (OZNA), odnosno kasnije Uprave državne bezbednosti (UDBA). Po međunarodnom pravu, Vojna uprava Jugoslavenske armije (VUJA) trebala je nadzirati, do potpisivanja mirovnog ugovora s Italijom, da privremena civilna vlast poštuje i provodi ranije, tj. talijansko zakonodavstvo. Međutim, novi organi vlasti uvodili su nove, revolucionarne odredbe na udaru kojih se našla i Katolička Crkva u Istri. Zapravo, svi progoni i stradanja Crkve u Istri proizlazili su iz komunističkog modela vlasti koji, s jedne strane, egzistira na stalnom podgrijavanju teze o ugroženosti od vanjskog i unutrašnjeg neprijatelja, a s druge strane, na potrebi apsolutne kontrole cjelokupnog društvenog života. Budući da je Katolička Crkva u Istri po sebi unutarnji neprijatelj, podvrgnut Vatikanu, vanjskom neprijatelju, a usto teško ju je podvrći redovitim mehanizmima kontrole, onda su progoni i represija ostali jedino sredstvo njezina držanja pod kontrolom.
Ključne riječi
Istra; Katolička Crkva; »narodna vlast«; progoni; stradanja
Hrčak ID:
127849
URI
Datum izdavanja:
19.9.2014.
Posjeta: 2.376 *