Prethodno priopćenje

Porušena crkva Rođenja Blažene Djevice Marije u Silbi

Eugen Motušić ; neovisni istraživač, Zadar, Hrvatska

Sažetak

Već otprije je bio poznat podatak da se godine 1828. u Silbi porušila stara crkva Rođenja B.D. Marije kako bi se dobivenim građevinskim materijalom dovršila prekinuta gradnja nove župne crkve koja naslijeđuje i njen titular. Prema arhivskim podacima rušenje je dozvolio zadarski nadbiskup Josip Nowak i odredio da se do izgradnje nove crkve kao župna koristi nekadašnja franjevačka Gospe od Karmela. Od čitavog je sklopa do danas sačuvan tek zvonik koji je ostao služiti novoj župnoj crkvi.
Prema shematiziranim tlocrtu i dimenzijama porušene crkve, dokumentiranima u danas zagubljenom spisu iz župnog arhiva, razvidno je da se radilo o jednobrodnoj longitudinalnoj crkvi s pravokutnom, od lađe užom sakristijom na začelju, dvjema plitkim kapelama dograđenima uz pobočne zidove, te otvorenim predvorjem (ložom) duž pročelja koje se svojim južnim uglom oslanjalo na ugao zvonika. Crkvena je dvorana osim glavnog oltara prislonjenog uz začelje lađe imala tri para pobočnih oltara.
Analiza apostolskih i kanonskih vizitacija crkve, prvi puta spomenute 1579. godine, pokazuje da je još u drugoj četvrtini 17. stoljeća ona bila skromna građevina u kojoj se, radi udaljenosti tadašnje župne crkve sv. Marka od naselja, čuva ulje za bolesničko pomazanje. Ipak, crkva je tada imala pet pobočnih oltara koje podižu ugledniji pojedinci i laičke bratovštine od kojih se isticala ona Gospe od Ružarija po kojoj se i crkva tijekom 18. stoljeća pučki nazivala. Na temelju analize zapisa vizitacije nadbiskupa Evanđeliste Parzaghija iz 1670. godine, zaključuje se da je crkva netom prije njegova pohoda pregrađena, dok se prilikom opisa pojedinih oltara navodi da su u ovoj obnovi mijenjali poziciju. Godine 1678. prvi se put spominje zvonik – kampanel.
Komparativnom analizom može se ustvrditi da je crkva Male Gospe u Silbi svojom tipologijom pripadala brojnoj skupini jednostavnih, prostranih, ali prema građevnim oblicima ruralnih crkava, kakve tijekom 17. i 18. stoljeća u seoskim sredinama duž istočnojadranske obale podižu pučki majstori. Njihovu djelatnost na otoku potvrđuju kako suvremene matične knjige, tako i spomenici – prikazi zidarskih i klesarskih alata na nadgrobnoj ploči u crkvi sv. Marka te na nadvratniku kuće majstora Franića Lorencina iz 1660. godine.
Analiza katastarskih i topografskih nacrta iz 1824. i 1833. godine pokazuje da južni zid crkve istočno od prigrađene kapele Gospe od Ružarija zasebnim usmijerenjem odstupa od pravca ostalog dijela zida, što upućuje na zaključak da je ovaj dio strukture pripadao ranijem, po svemu sudeći srednjovjekovnom sloju građevine koja bi pregradnjom, dokumentiranoj u vizitaciji iz 1670. godine, bila proširena i produžena prema zapadu. Ovu mogućnost, koju bi trebala potvrditi neka buduća arheološka istraživanja lokaliteta, osnažuje učestalost takvih pregradnji na primjerima crkava XVII. i XVIII. stoljeća na otoku Ugljanu, a posebno situacija na tipološki analognom primjeru crkve sv. Lovre u Lukoranu na istom otoku iz 1632. godine.
Otvorena predvorja također su osobitost ovih crkava, s tom razlikom da su na hrvatskom priobalju karakteristične upravo za područja Istre i Kvarnera kojemu otok Silba i zemljopisno gravitira. Silbenska je „lopica“ bila specifično izduženog tlocrta te je na pročelju imala dva simetrična niza od po tri nosača s aksijalnim glavnim ulazom u trijem, odnosno crkvu. Radi neposredne prijetnje od upada turskih gusara trijem vjerojatno nije bio prigrađen prije kraja 17. stoljeća kada ove prijetnje prestaju. Naime, toranj zvonika zasigurno je korišten kao obrambena kula, kojoj bi takva prigradnja umanjivala fortifikacijski značaj i vizualnu kontrolu ulaza u crkvu.
Uvidom u arhitektonsku strukturu zvonika zapažena su dva različita građevna sloja od kojih starijem pripada trup zvonika, dok se drugi odnosi na strukturu piramide osovljene na plitkom kvadratnom tamburu. Trup zvonika u svojem izvornom obliku zatvorenog je volumena s po jednim lučno zaključenim otvorom u središtu stranica dvaju završnih katova kojih stilski nedefinirana morfologija karakterizira skromnije zvonike od kraja 16. do 18. stoljeća na ovom području. Nekadašnja je piramida 1858. godine radi trošnosti uklonjena te je izgrađena sadašnja s ovalnim otvorima po sredini svake stranice tambura u njenom podnožju. Ova je struktura gotovo identična vršnom dijelu zvonika crkve Gospe od Ružarija u Preku na otoku Ugljanu podignutom 1844. godine.
Na temelju arhivskih podataka u radu se utvrđuje da je radikalno preslikana pala glavnog oltara sadašnje župne crkve - „Bogordica s Djetetom, sv. Markom i sv. Matejem“ - u svom ostakljenom dijelu izvorno sadržavala brojne zavjetne darove, te da joj je prilikom umetanja u nišu mramornog retabla Ćirila M. Ivekovića iz 1898. godine skraćen format čime su uklonjeni dijelovi s ostala dva evanđelista. Prema sačuvanom ugovoru i nacrtu donji je dio oltara 1860. godine podigao vodnjanski altarist Giovanni dalla Zonca, a na njemu su bili postavljeni i do danas sačuvani drveni kipovi sv. Petra i Pavla koji prema stilskim karakteristikama datiraju iz sredine 17. stoljeća. Zaključuje se da su čašćena slika i kipovi preneseni s glavnog oltara porušene crkve.

Ključne riječi

Silba, crkva Rođenja B. D. Marije; pučko graditeljstvo; lopica; zvonik; oltari 17. – 19. stoljeće

Hrčak ID:

130929

URI

https://hrcak.srce.hr/130929

Datum izdavanja:

19.12.2014.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 3.218 *