Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.32728/h2013.08
Istarski benediktinac i prvi riječki biskup Isidoro Sain (1869. – 1932.)
Marko Medved
orcid.org/0000-0002-2221-9121
; Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Teologija u Rijeci
Sažetak
Historiografija je posve zanemarila lik i djelo istarskoga benediktinca i prvoga riječkog biskupa Isidora Saina. Rodio se 22. studenoga 1869. kraj Novigrada, a duhovno zvanje dobio je zahvaljujući benediktinskome samostanu u obližnjoj Dajli. Mladi Mihovil, postavši redovnik benediktinac odabire ime Izidor. Dugogodišnji boravak u Genovi u svojstvu odgojitelja i predavača, potom i u drugim benediktinskim centrima u Italiji, dovest će ga do službe opata samostana u Pragli pored Padove. S toga će ga mjesta, nakon dvogodišnje uprave, papa Pio XI. 1922. imenovati apostolskim administratorom Rijeke. Vodio je Crkvu u Rijeci tijekom deset godina važnih u crkvenoj povijesti Grada Svetoga Vida jer su upravo tada Riječani uspjeli ostvariti težnju za osnutkom biskupije koju su gajili od davnih vremena. Nakon pripojenja grada Italiji 1924., Sain započinje pregovore oko osnutka Riječke biskupije. Godinu dana poslije, papa Pio XI. bulom Supremum pastorale munus od 25. travnja 1925. uspostavlja višenacionalnu biskupiju sastavljenu od Hrvata, Talijana i Slovenaca. Glavne značajke njegova desetogodišnjeg djelovanja leže u uspostavi novih župa i podizanju biskupijskih struktura (sjemeništa, kaptola, ordinarijata) nove Riječke biskupije, kojoj je upravo on postao prvim biskupom 1926. Uvjeti u kojima nastaje nova biskupija obilježeni su talijanizacijom crkvenoga života. Bile su to godine velike ekonomske krize i siromaštva u Rijeci u kojima je Sain postao omiljeno ime među gradskom sirotinjom jer joj je nesebično pomagao. Može se uočiti s jedne strane rigoroznost i uzoritost njegova asketskoga života, a s druge strane određene manjkavosti u upravljanju biskupijom i po svemu sudeći ne odveć sretan izbor suradnika. Njegov riječki episkopat dao je neizbrisiv pečat pastoralnom životu i izgradnji novih biskupijskih struktura, no valja ga interpretirati u kontekstu odnosa talijanske katoličke hijerarhije i talijanskoga fašizma. Isidoro Sain preminuo je u Rijeci 28. siječnja 1932. Nakon uprave apostolskoga administratora Carla Mecchije, drugim riječkim biskupom 1933. postat će Antonio Santin, koji će, nakon petogodišnjega riječkog episkopata, od kraja tridesetih godina četiri desetljeća upravljati Tršćansko-koparskom biskupijom.
Ključne riječi
Isidoro Sain; benediktinci; Riječka biskupija; fašizam
Hrčak ID:
132869
URI
Datum izdavanja:
12.12.2013.
Posjeta: 1.768 *