Izvorni znanstveni članak

Octoechos i beneventansko pjevanje

Thomas Forrest Kelly ; Harvard University, Department of Music, SAD

Sažetak

Beneventansko pjevanje je repertoar liturgijske glazbe južne Italije, koji se pjevao prije uvođenja franačko-rimskog pjevanja. Ono danas postoji tek u fragmentarnom obliku, te rukopisima iz 11. i 12. stoljeća. Ovaj rad istražuje modalnost beneventanskog pjevanja.
Beneventansko pjevanje ne koristi sustav osam modusa — octoechosa što ga poznajemo iz franačko-rimskog pjevanja. Unutar niza glazbenih fraza pjevanih zapravo u jednom modusu, većina napjeva završava na tonu A, dok neki završavaju i sekundu niže, dakle na G. To, međutim, ne predstavlja dva različita modusa u beneventanskim napjevima, nego tek mogućnost završetka napjeva na dvama različitim finalisima.
Psalmodija beneventanskog pjevanja je također sačuvana tek fragmentarno. Iz tih zapisa saznajemo da je psalmodija beneventanskog korala imala tri recitativna tona — C, D i E. Ova je praksa, međutim, postupno iščezla pod utjecajem franačko-rimskoga pjevanja i ustupila mjesto sustavu koji nalikuje onomu od osam gregorijanskih psalamskih tonusa. Slična se prilagodba dešava i kasnije, kada pisar prepisuje napjeve iz adijastematskog zapisa u sistem s crtovljem, ostavljajući napjeve in G nepromijenjenima. Pri tom napjeve in A transponira sekundu niže — in G (koristeći pri tom B u zapisu ili pak tek implicitno), ili pak kvintu niže, in D.

Ključne riječi

beneventansko pjevanje; modalnost; octoechos; psalamski tonus

Hrčak ID:

133546

URI

https://hrcak.srce.hr/133546

Datum izdavanja:

13.11.2014.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.304 *