Izvorni znanstveni članak

Djevičanska majka – učenica. Učeništvo kao mariološka paradigma

Marija Pehar orcid.org/0000-0002-8083-1896 ; Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska

Sažetak

Svojim povratkom na novozavjetna svjedočanstva i otačke izričaje o Isusovoj majci, ali i otvorenošću za suvremena teološka promišljanja i traganja za primjerenim odgovorima na zahtjeve suvremenog čovjeka, koncilska je mariologija bez sumnje iznjedrila neočekivane rezultate i otvorila nove mogućnosti ne samo za područje dogmatske mariologije i marijanskoga štovanja, nego i za druga područja, primjerice kršćansku antropologiju i ekumenizam. Ostajući pri djevičanskom majčinstvu kao fundamentalnom principu klasične mariologije, koncilski je pogled usmjeren suvremenom čovjeku, te nastoji po svaku cijenu Mariju prikazati ne više pod vidom iznimnosti i privilegija, nego blizine i ostvarivoga uzora. To usmjerenje Koncil donosi kao temeljni stav, a njegovu konkretizaciju s povjerenjem ostavlja daljnjim teološkim promišljanjima. Pedeset godina od donošenja koncilskog izričaja o Mariji (VIII. poglavlje Dogmatske konstitucije o Crkvi), ovaj članak pokušava na spomenutim koncilskim temeljima i usmjerenjima promišljati učeništvo kao moguću mariološku paradigmu. Nakon što se u prvom dijelu rada istinsko učeništvo definira kao prihvaćanje Isusova poziva na dvostrukoj razini: nutarnjim povjerenjem i predanjem s jedne, te životnim nasljedovanjem s druge strane, u drugom se dijelu rada prelazi na analizu najrelevantnijih novozavjetnih svjedočanstava o Isusovoj majci pod vidom učeništva. Prema tim je svjedočanstvima jasno da Marija nije pripadala krugu Dvanaestorice, koje se smatra Isusovim učenicima u najužem smislu riječi, ali pomnija analiza i usporedba marioloških mjesta, osobito Lukinog djela i četvrtog evanđelja, potvrđuje da se prema Isusovim zahtjevima učeništva Mariju ne samo može nazivati učenicom, nego je s pravom možemo uzeti kao prototip učeništva. Ona svoj odnos sa Sinom ne gradi isključivo na biološkom majčinstvu, nego ga uzdiže na razinu istinskoga učenika i nasljedovatelja po vjeri. Pritom je to nasljedovanje za nju pravi put vjere i rasta u kojem se na kraju dospijeva do savršenstva, do idealnog učeništva. U trećem se dijelu rada teološkom interpretacijom djevičanstva i majčinstva pokazuje kako se istinsko učeništvo u Marijinu životu očituje kao djevičansko majčinstvo, te upravo time ostvaruje razinu savršenosti. Na kraju se iz iznesenih teoloških promišljanja izvode zaključci za oživotvorenije marijansko štovanje. Kao istinska učenica svojega Sina Marija je učiteljica učeništva. To se, dakako, ne smije shvaćati kao neki novi Marijin privilegij. Među članovima Crkve Marija je učenica među učenicima, ali je svjedočanstvom života učiteljica vjere i nasljedovanja učenicima svojega Sina. Rad pokazuje da se Mariju može i treba promatrati kroz paradigmu učeništva, štoviše, da se učeništvo može smatrati temeljnom mariološkom paradigmom. Ta paradigma niti osporava niti zamjenjuje djevičansko majčinstvo kao fundamentalni mariološki princip, nego se upravo kroz njega iskazuje i na njemu temelji, te pomaže mariologiji da se unutar kristološko-eklezijalnoga utemeljenja lakše prepoznaje kao konkretizacija kršćanske antropologije, a marijanskom štovanju da zadobije potrebnu objektivnost i ekumensku osjetljivost.

Ključne riječi

učeništvo; Marijino djevičanstvo; Marijino majčinstvo; koncilska mariologija

Hrčak ID:

133990

URI

https://hrcak.srce.hr/133990

Datum izdavanja:

6.2.2015.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.597 *