hrcak mascot   Srce   HID

Stručni rad

GOSPODARSKI ELEMENTI RAZVITKA GRADA KOPRIVNICE OD SREDINE XVIII. STOLJEĆA DO 1872. GODINE

Hrvoje Petrić

Puni tekst: hrvatski, pdf (12 MB) str. 205-232 preuzimanja: 183* citiraj
APA 6th Edition
Petrić, H. (2004). GOSPODARSKI ELEMENTI RAZVITKA GRADA KOPRIVNICE OD SREDINE XVIII. STOLJEĆA DO 1872. GODINE. Radovi Zavoda za znanstveni rad Varaždin, (14-15), 205-232. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/135425
MLA 8th Edition
Petrić, Hrvoje. "GOSPODARSKI ELEMENTI RAZVITKA GRADA KOPRIVNICE OD SREDINE XVIII. STOLJEĆA DO 1872. GODINE." Radovi Zavoda za znanstveni rad Varaždin, vol. , br. 14-15, 2004, str. 205-232. https://hrcak.srce.hr/135425. Citirano 06.12.2019.
Chicago 17th Edition
Petrić, Hrvoje. "GOSPODARSKI ELEMENTI RAZVITKA GRADA KOPRIVNICE OD SREDINE XVIII. STOLJEĆA DO 1872. GODINE." Radovi Zavoda za znanstveni rad Varaždin , br. 14-15 (2004): 205-232. https://hrcak.srce.hr/135425
Harvard
Petrić, H. (2004). 'GOSPODARSKI ELEMENTI RAZVITKA GRADA KOPRIVNICE OD SREDINE XVIII. STOLJEĆA DO 1872. GODINE', Radovi Zavoda za znanstveni rad Varaždin, (14-15), str. 205-232. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/135425 (Datum pristupa: 06.12.2019.)
Vancouver
Petrić H. GOSPODARSKI ELEMENTI RAZVITKA GRADA KOPRIVNICE OD SREDINE XVIII. STOLJEĆA DO 1872. GODINE. Radovi Zavoda za znanstveni rad Varaždin [Internet]. 2004 [pristupljeno 06.12.2019.];(14-15):205-232. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/135425
IEEE
H. Petrić, "GOSPODARSKI ELEMENTI RAZVITKA GRADA KOPRIVNICE OD SREDINE XVIII. STOLJEĆA DO 1872. GODINE", Radovi Zavoda za znanstveni rad Varaždin, vol., br. 14-15, str. 205-232, 2004. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/135425. [Citirano: 06.12.2019.]

Sažetak
U članku se obraduje razvitak poljoprivrede, cehova, prometa, trgovine, ugostiteljstva, industrije, manufaktura, rudarstva i bankarstva u Koprivnici između sredine XVIII. stoljeća i 1872. godine. Osobito je značajno da u poljoprivrednoj proizvodnji dolazi do
hitnijih inovacija, uglavnom uvođenjem krumpira i kukuruza te jačanjem stočarstva, poglavito konjogojstva. Međutim, slaba agrotehnika i organizacija rada te tržišta, autarkične navike, financijske nemogućnosti koprivničkih poljoporvrednika i drugi činitelji
uvjetovali su u to vrijeme ipak još vrlo niske prosječne prinose glavnih poljoprivrednih kultura. Voćarstvu se poklanjala nedovoljna pozornost kao i vinogradarstvu, iako je bilo mnogo vinograda na brežuljcima i obroncima Bilogore i Kalnika. Uz to vinogradarstvo
je u drugoj polovici XIX. stoljeća doživjelo duboku krizu zbog masovnog oboljenja vinove loze trsovom uši ili filokserom. U XVIII. stoljeću bilo je pokušaja uzgoja dudovih stabala. Uzgoj stoke u ovom periodu je unaprijeđen, a gradska uprava tijekom prve polovice XIX. stoljeća nizom svojih odredbi birnula se za napredak stočarstva,
što je urodilo plodom.
Grade se i nove, makadamske tvrde ceste, od druge polovice XVIII. stoljeća, te je Koprivnica do sredine XIX. stoljeća bila povezana modernijim cestama sa svim okolnim većim središtima. Za prometno povezivanje bilo je najznačajnije dovođenje željeznice do grada 1869. godine. Sve je to omogućilo jači razvitak trgovine, gostioničarstva
i hotelijerstva. Grad je imao razvijene i dobro regulirane sajmove na kojima su gradski i vanjski majstori nudili proizvode. Uz to kao trgovci bili su istaknuti pravoslavni trgovci grčkog podrijetla te Zidovi. Oni su uz hrvatske trgovce 1821. godine bili udruženi u
trgovačku zadrugu.
Snažna obrtnička udruženja - cehovi jedna su od oznaka kasnog feudalizma, a njihov sjaj počinje tamnjeti tek u drugoj polovici 19. stoljeća prodorom inovacija industrijske revolucije. Cehovi su privilegirane organizacije koje su okupljale obrtnike u istom
gradu iste ili srodnih struka. Cehovi su regulirali proizvodnju, određivali kvalitet i kontrolirali proizvode svojih obrtnika. Cehovi su regulirali tržišta određujući cijene proizvoda isključujući nelojalnu konkurenciju. U njima je vladala određena hijerarhija po srednjovjekovnom uzoru: majstor, djetić (kalfa, pomoćnik), učenik (šegrt, naučnik, dječak), a određivali su radne uvjete za pomoćno osoblje te odnose između majstora te kalfa i šegrta. Na čelu ceha je bio cehmeštar, biran od majstora po posebnom statutu danom od vladara. Zahvaljujući politici bečkog dvora, koji je uvidio korisnost ovih obrtničkih udruženja za državu, kao i niza drugih ekonomskih faktora, cehovi su postali privilegirane organizacije pojedinih struka. Osim izravnog angažmana cehovskog udruženja u životnoj
svakodnevici svakog majstora, cehovi su obavljali i neke zajedničke ekonomske funkcije.
Oni su često organizirali zajedničko opskrbljivanje sirovinama svojih članova, pa i tržište za gotovu robu. Unutar nekih cehova postojala su i udružena proizvodna sredstva u nekoliko obrtničkih radionica. Svojim krutim pravilima ceh je određivao broj šegrta i djetića, njihove nadnice, trajanje radnog vremena, mnoge elemente društvenog života miješajući se čak i u privatni život obrtnika. Cehovi su bili važna gospodarska značajka Koprivnice od 1765. do 1870. godine, a primjerice 1846. godine bilo je u gradu evidentirano 130 majstora, koji su uglavnom bili smješteni izvan utvrde.
U razvijenijim dijelovima Monarhije već od kraja 17. stoljeća, a u našim krajevima od konca 18. stoljeća, dok su se cehovi u Koprivnici zadržali do kraja XIX. stoljeća,
započinje polagani proces raspadanja cehova i njihovih stega. Analizirajući osnovne uzroke raspadanja cehovskih udruženja, možemo ih svrstati u tri grupe: 1) neravnopravna konkurencija manufakturno-tvorničke produkcije, 2) međusobna borba bogatih
i sitnih obrtnika, te 3) sve veći antagonizam između majstora obrtnika i zaposlenih djetića i naučnika, a jedan od bitnih uzroka ukidanja cehova je i djelovanje ugarske uprave koja ih je smatrala zastarjelom institucijom i tražila njihovo ukidanje. Inače u
Hrvatskoj su cehovska obrtnička udruženja službeno ukinuta 1872. godine. Neke manufakture u Koprivnici razvile su se na temelju tradicije obrtnišva. Tkalačka kućna radinost za proizvodnju grubog domaćeg platna od konoplje i lana, kojim se oblačilo seljačko koprivničko stanovništvo, bila je praktički organizirana u svakom
domaćinstvu. No, usprkos tako razgranatoj tkalačkoj aktivnosti, u Koprivnici se nije u 19. stoljeću razvila bilo kakva veća radionica ili manufaktura za proizvodnju i doradu tekstila. Određeno značenje imalo je i svilogojstvo. Jedna svilana u Koprivnici bila je
locirana u Svilarskoj ulici, a druga u sklopu pivovare preko puta kapelice Grantule. Inspektor za uzgoj dudova u Koprivnici 1838. godine bio je Thoma Franchich. Godine 1848. spominju se dvije predionice svile - dr. Bastašića i Reichweinova. Uz to iz iste
godine zanimljive su upute za grad Koprivnicu o razvitku agrikulture, industrije i prometa.
Uz svilogojstvo u gradu se razvijaju: pivovara, mlinarstvo, komunalna klaonica, solana te proizvodnja cigle i crijepa.
Rudarska tradicija, odnosno vađenje ugljena iz tercijarno-kvartarne Bilogore, spada medu najstarije u ovom dijelu Hrvatske. Razvoj podravsko-bilogorskog rudarstva vezan je uz opći napredak proizvodnje na ovom tlu, a pogotovo uz izgradnju i razvoj
željeznica, jer je ugljen dugo korišten na željeznici kao izvor energije. Kao najstarije rudarsko okno u ovom dijelu podravske Bilogore smatra se ono u Glogovcu, u blizini kojega postoje i najizdašnije rezerve ugljena.
U drugoj polovici 19. stoljeća u Koprivnici dolazi i do neminovnog procesa udruživanja domaćeg kapitala, odnosno bankarstva, koje je svoju snagu temeljilo ponajprije na štednim ulozima stanovništva. Iako je inicijativa bilo i ranije, godine 1872.
dolazi do osnivanja triju novčarskih ustanova lociranih u podgradu, odnosno novom gradskom središtu izvan utvrde. Prvo je osnovana Dionička štediona d.d., a potkraj iste godine osnivaju se Gradska štediona d.d. te Štedionica pripomoćnog društva d.d.
Sve što se događalo u gospodarskom razvitku grada potvrđuje da su se postupno stvarali preduvjeti za modernizaciju i daljnji razvitak manufaktura, rane industrije, rudarstva i bankarstva u gradu.

Hrčak ID: 135425

URI
https://hrcak.srce.hr/135425

[engleski]

Posjeta: 325 *