Izvorni znanstveni članak

Postantimikrobni proljev i bolest povezana s Clostridium difficile: opservacijsko retrospektivno istraživanje u Klinici za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević" u Zagrebu

Rok Čivljak orcid.org/0000-0001-8766-7438 ; Klinika za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević", Zagreb, Hrvatska
Suzana Bukovski ; Klinika za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević", Zagreb, Hrvatska
Ivan Bambir orcid.org/0000-0002-1257-1092 ; Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Hrvatska
Mirjana Stanić ; Klinička bolnica Merkur, Zagreb, Hrvatska
Luka Torić ; Klinička bolnica Dubrava, Zagreb, Hrvatska
Slavica Sović ; Škola narodnog zdravlja "Dr. Andrija Štampar", Zagreb, Hrvatska
Mirjana Dumančić ; Klinika za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević", Zagreb, Hrvatska
Elvira Čeljuska Tošev ; Klinika za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević", Zagreb, Hrvatska

Sažetak

Postantimikrobni proljev (PAP) je komplikacija povezana s primjenom antimikrobnih lijekova. Incidencija PAP je različita s obzirom na vrstu antimikrobnog lijeka i čimbenike rizika, a varira između 5–25%. Clostridium difficile (C. difficile) je najčešći uzročnik PAP. Cilj ovog istraživanja bio je istražiti epidemiološke i kliničke osobitosti postantimikrobnog proljeva i bolesti povezane s C. difficile u odraslih bolesnika liječenih u Klinici za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević" u Zagrebu. Retrospektivno su analizirane povijesti bolesti bolesnika hospitaliziranih od 1. siječnja 2012. do 31. lipnja 2013. godine. Od 217 bolesnika s PAP, C. difficile je dokazan u 161 (74%) bolesnika. Medijan dobi bolesnika iznosio je 72 godine (raspon 23–93 godine); 105 (48%) ih je bilo muškog spola. Barem jedan od čimbenika rizika imalo je 212 (98%) bolesnika od kojih su najčešći bili: starija životna dob (≥60 godina) u 164 (76%), hospitalizacija ≤30 dana prije pojave PAP u 153 (71%), prethodno imunosupresivno liječenje u 28 (13%). Antimikrobni lijekovi koji su najčešće bili povezani s nastankom PAP bili su: penicilini u 63 (29%), cefalosporini u 56 (26%), metronidazol u 40 (18%) te kinoloni u 38 (17%) bolesnika. Najčešći razlozi uzimanja antimikrobnog lijeka bili su: infekcija mokraćnog sustava u 65 (30%), infekcija dišnog sustava u 48 (22%) te gastrointestinalna infekcija u 25 (12%). Leukocitoza je pri prijmu zabilježena u 128 (80%) bolesnika; medijan broja leukocita iznosio je 13,3×109/L (raspon 4–71×109/L); medijan vrijednosti CRP iznosio je 66,9 mg/L (raspon 0,4–391 mg/L). Bolest je prosječno trajala 11 (raspon 1–67) dana. Većina naših ispitanika uspješno je izliječena uz stopu smrtnosti od 4%, a stopu recidiva od 7% tijekom 6-mjesečnog praćenja. U multiplom regresijskom modelu, trajanje bolesti do hospitalizacije te vrijednost CRP-a pokazali su se značajnim neovisnim prediktorima ukupnog trajanja i težine bolesti. Nije bilo statistički značajne razlike u najvažnijim demografskim, kliničkim i laboratorijskim značajkama bolesnika s etiološki dokazanim i nedokazanim PAP. Za sveobuhvatniji uvid u epidemiološke i kliničke osobitosti postantimikrobnog proljeva i bolesti povezane s C. difficile potrebno je u buduća istraživanja uključiti i ambulantno liječene bolesnike s blažim kliničkim oblicima bolesti.

Ključne riječi

Antimikrobni lijekovi, Clostridium difficile; postantimikrobni proljev; proljev; hospitalizirani odrasli bolesnici; čimbenici rizika; klinički ishod

Hrčak ID:

138006

URI

https://hrcak.srce.hr/138006

Datum izdavanja:

30.9.2014.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 4.118 *