Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

Rokovi sudaca, rokovi javne uprave i društva

Daniel Chabanol


Puni tekst: francuski pdf 319 Kb

str. 51-59

preuzimanja: 282

citiraj


Sažetak

U teoriji o djelovanju suca u sporu o prekoračenju ovlasti, jedno temeljno načelo zahtijeva da je to djelovanje « vanvremensko » : sudac ispituje neke prošle događaje i traži, na objektivan način, je li upravni akt koji se osporava, poduzet u skladu s normama koje je trebalo primijeniti, koje on, ako je to potrebno, identificira retroaktivno (naglašavajući da ih on ne stvara). Konstatacija nezakonitosti upravnog akta dovodi do njegovog retroaktivnog poništenja i do rekonstrukcije onoga što je moralo biti u upravnom djelovanju.
Ova teorija nije međutim izdržala pred načelom stvarnosti : neizbježan protek vremena, kako javne uprave, tako i društva pruža otpor « vanvremenskom » apektu djelovanja suca, otpor zasnovan na društvenim očekivanjima i na načelu pravne sigurnosti. Sudac u predmetima prekoračenja ovlasti odgovara na te zahtjeve s jedne strane tako da se približi metodama suca u sporu pune jurisdikcije, a s druge tako da odustaje jednim dijelom od retroaktivnosti svoje intervencije, a što postavlja sljedeće pitanje : da li je on još uvijek sudac u sporu o zakonitosti, neka vrsta « općeg inspektora » javne vlasti, ili pak on postaje sredstvo smirivanja sukoba koji nastaju od kolektivnog života ?
Na isti je način, sudac u sporu o prekoračenju ovlasti, odgovorio i na jedan konkretni društveni zahtjev prihvaćajući da poništavanje, pa čak i retroaktivno, jednog upravnog akta nije uvijek dostatno da ponovo uspostavi pravnu državu.Zato se kao odlučujući kriterij u funkcioniranju sudstva uveo pojam trajanja postupaka. I tako, osim običajne naknade štete, uslijed posljedica prouzrokovanih nerazumnim trajanjem postupka, zaključuje se da se pridaje nova pozornost trajanju postupka, i to ne samo u pravnim normama nego i u sudskoj praksi. Osim hitnih postupaka, koje predstavlja Jean Massot,zaključuje se da postoji briga da se prida učinkovit i stvaran doseg upravnosudskoj odluci, i to u novoj dijalektici koja kombinira tu brigu i onu da se ne bi sudilo loše samo zbog žurnosti, kao što o tome svjedoče dva krajnja primjera : zakonitost zabrane jedne predstave je bila ocijenjena u manje od dva dana (i to za prvostupanjsku i žalbenu razinu zajedno…), i to prije trenutka predviđenog za tu predstavu ; naprotiv, više od pet mjeseci je bilo posvećeno ispitivanju jednog « hitnog » postupka u vezi s prekidom hranjenja i umjetne hidratacije jednog bolesnika (odluka od 11. siječnja 2014, odluka Državnog savjeta od 24. lipnja 2014.).

Ključne riječi

vanvremensko djelovanje suca; teorija; praksa Državnog savjeta

Hrčak ID:

138126

URI

https://hrcak.srce.hr/138126

Datum izdavanja:

21.4.2015.

Podaci na drugim jezicima: engleski francuski

Posjeta: 1.201 *