Izvorni znanstveni članak

Albert Camus i etička epoché

Dragan Prole orcid.org/0000-0002-9305-4838 ; Universität Novi Sad, Philosophische Fakultät, Novi Sad, Serbien

Sažetak

U prvom dijelu rada prikazani su fenomenološki motivi Camusovog »teorijskog« opusa. Stavljajući u prvi plan problem apsurda, fenomen stranosti i mogućnosti pobune, Camus je naglasio da njegov fenomenološki interes nije usmjeren k ispunjenju programa stroge znanstvenosti, nego k mogućnostima mišljenja koje se ispostavljaju nakon kritike apsolutne subjektivnosti. Odbacujući ideal apodiktičke izvjesnosti, Camus iznosi tezu o međusobnoj prepletenosti samosvijesti i iskustva stranosti. Njegov pojam mišljenja otuda više ne govori o sjedinjenju i korespondiranju, nego o ponovnom učenju sagledavanja i o proširenju umnosti. U drugom dijelu rada autor pokazuje zašto osjećaj apsurda pokreće čovjeka na potragu za novim moralom. Ta je potraga fenomenološki inspirirana zbog toga što se apsurd, kao negacija odnosno neprihvaćanje postojećeg, može protumačiti u duhu etičke epoché. S druge strane, Camusov revolt ima funkciju fenomenološke redukcije, jer upućuje subjektivnost na svojevrsnu etičku afirmaciju, na intersubjektivnu solidarnost. U središtu te intersubjektivnosti nalazi se pobuna protiv povijesno iskušenog zla, na temelju koje je Camus nastojao potaknuti nove vidove međuljudske solidarnosti i zajedništva.

Ključne riječi

Albert Camus; apsurd; pobuna; solidarnost; etička epoché

Hrčak ID:

138246

URI

https://hrcak.srce.hr/138246

Datum izdavanja:

26.11.2014.

Podaci na drugim jezicima: engleski francuski njemački

Posjeta: 2.331 *