APA 6th Edition Damjanović, S. (2014). HRVATSKA ĆIRILIČNA BAŠTINA U POVIJESTI HRVATSKE KULTURE I NJEZINO MJESTO U HRVATSKOJ FILOLOGIJI. Filologija, (62), 1-16. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/138388
MLA 8th Edition Damjanović, Stjepan. "HRVATSKA ĆIRILIČNA BAŠTINA U POVIJESTI HRVATSKE KULTURE I NJEZINO MJESTO U HRVATSKOJ FILOLOGIJI." Filologija, vol. , br. 62, 2014, str. 1-16. https://hrcak.srce.hr/138388. Citirano 13.04.2021.
Chicago 17th Edition Damjanović, Stjepan. "HRVATSKA ĆIRILIČNA BAŠTINA U POVIJESTI HRVATSKE KULTURE I NJEZINO MJESTO U HRVATSKOJ FILOLOGIJI." Filologija , br. 62 (2014): 1-16. https://hrcak.srce.hr/138388
Harvard Damjanović, S. (2014). 'HRVATSKA ĆIRILIČNA BAŠTINA U POVIJESTI HRVATSKE KULTURE I NJEZINO MJESTO U HRVATSKOJ FILOLOGIJI', Filologija, (62), str. 1-16. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/138388 (Datum pristupa: 13.04.2021.)
Vancouver Damjanović S. HRVATSKA ĆIRILIČNA BAŠTINA U POVIJESTI HRVATSKE KULTURE I NJEZINO MJESTO U HRVATSKOJ FILOLOGIJI. Filologija [Internet]. 2014 [pristupljeno 13.04.2021.];(62):1-16. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/138388
IEEE S. Damjanović, "HRVATSKA ĆIRILIČNA BAŠTINA U POVIJESTI HRVATSKE KULTURE I NJEZINO MJESTO U HRVATSKOJ FILOLOGIJI", Filologija, vol., br. 62, str. 1-16, 2014. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/138388. [Citirano: 13.04.2021.]
Sažetak Od. 11. do 19. stoljeća na velikim dijelovima hrvatskoga teritorija stanovništvo je svoje kulturne potrebe izražavalo (i) ćirilicom. Već na srednjovje- kovnim kamenim spomenicima (i to na krajnjem hrvatskom sjeverozapadu) nije rijedak slučaj da se miješaju glagoljica i ćirilica, a uskoro poslije takvih slijede i epigrafi na kojima se nalaze samo ćirilična slova. Pozna- to je da su popovi glagoljaši u pravilu dobro znali i ćirilicu, o čemu svjedoče ćirilični zapisi na mnogim glagoljičnim tekstovima različite funkcionalne usmjerenosti. Posebno su važnu dionicu te pismenosti ostvarili bosanski franjevci svojim pisanim i tiskanim djelima, ali i hrvatski protestanti su njome otisnuli osam knjiga itd. Riječ je dakle o važnom korpusu bez kojega se ne može proučavati povijest hrvatskoga jezika i književnosti, korpusu u kojem prevladavaju tekstovi pravne namjene, često oni u kojima se regulira svagdašnjica običnoga čovjeka, ali ne nedostaju ni teks- tovi drukčije funkcionalne usmjerenosti (liturgijski i drugi crkveni tekstovi, beletristika).