Filologija, No. 62, 2014.
Pregledni rad
HRVATSKA ĆIRILIČNA BAŠTINA U POVIJESTI HRVATSKE KULTURE I NJEZINO MJESTO U HRVATSKOJ FILOLOGIJI
Stjepan Damjanović
; Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Sažetak
Od. 11. do 19. stoljeća na velikim dijelovima hrvatskoga teritorija stanovništvo je svoje kulturne potrebe izražavalo (i) ćirilicom. Već na srednjovje- kovnim kamenim spomenicima (i to na krajnjem hrvatskom sjeverozapadu) nije rijedak slučaj da se miješaju glagoljica i ćirilica, a uskoro poslije takvih slijede i epigrafi na kojima se nalaze samo ćirilična slova. Pozna- to je da su popovi glagoljaši u pravilu dobro znali i ćirilicu, o čemu svjedoče ćirilični zapisi na mnogim glagoljičnim tekstovima različite funkcionalne usmjerenosti. Posebno su važnu dionicu te pismenosti ostvarili bosanski franjevci svojim pisanim i tiskanim djelima, ali i hrvatski protestanti su njome otisnuli osam knjiga itd. Riječ je dakle o važnom korpusu bez kojega se ne može proučavati povijest hrvatskoga jezika i književnosti, korpusu u kojem prevladavaju tekstovi pravne namjene, često oni u kojima se regulira svagdašnjica običnoga čovjeka, ali ne nedostaju ni teks- tovi drukčije funkcionalne usmjerenosti (liturgijski i drugi crkveni tekstovi, beletristika).
Ključne riječi
hrvatska ćirilica; tropismenost i trojezičnost; povijest hrvatskoga jezika
Hrčak ID:
138388
URI
Datum izdavanja:
28.4.2015.
Posjeta: 3.324 *