hrcak mascot   Srce   HID

Izvorni znanstveni članak

Ioannes Dantiscus i hrvatski humanisti Jakov Banićević i Marko Marulić

Anna Skolimowska   ORCID icon orcid.org/0000-0002-2346-9149 ; Faculty of »Artes Liberales«, University of Warsaw

Puni tekst: engleski, pdf (354 KB) str. 177-189 preuzimanja: 320* citiraj
APA 6th Edition
Skolimowska, A. (2015). Ioannes Dantiscus and the Croatian Humanists Jakov Banićević and Marko Marulić. Colloquia Maruliana ..., 24 (24), 177-189. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/138464
MLA 8th Edition
Skolimowska, Anna. "Ioannes Dantiscus and the Croatian Humanists Jakov Banićević and Marko Marulić." Colloquia Maruliana ..., vol. 24, br. 24, 2015, str. 177-189. https://hrcak.srce.hr/138464. Citirano 18.10.2019.
Chicago 17th Edition
Skolimowska, Anna. "Ioannes Dantiscus and the Croatian Humanists Jakov Banićević and Marko Marulić." Colloquia Maruliana ... 24, br. 24 (2015): 177-189. https://hrcak.srce.hr/138464
Harvard
Skolimowska, A. (2015). 'Ioannes Dantiscus and the Croatian Humanists Jakov Banićević and Marko Marulić', Colloquia Maruliana ..., 24(24), str. 177-189. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/138464 (Datum pristupa: 18.10.2019.)
Vancouver
Skolimowska A. Ioannes Dantiscus and the Croatian Humanists Jakov Banićević and Marko Marulić. Colloquia Maruliana ... [Internet]. 2015 [pristupljeno 18.10.2019.];24(24):177-189. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/138464
IEEE
A. Skolimowska, "Ioannes Dantiscus and the Croatian Humanists Jakov Banićević and Marko Marulić", Colloquia Maruliana ..., vol.24, br. 24, str. 177-189, 2015. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/138464. [Citirano: 18.10.2019.]

Sažetak
Ioannes Dantiscus (1485-1548) bio je novolatinski pjesnik i vješt diplomat u službi poljskih kraljeva. Na međunarodnoj se sceni pojavio sudjelujući na susretu četiriju srednjoeuropskih monarha – cara Maksimilijana i kraljeva Žigmunda, Vladislava i Ludovika Jagelovića u Požunu i Beču, u ljeto 1511. Kad je sastanak završio, Dantiscusov pokrovitelj Žigmund Jagelović zadržao ga je na carskom dvoru gotovo dvije godine, u početku kao tajnika poljske diplomatske misije, a poslije stavivši ga na raspolaganje caru. Tada je Dantiscus susreo humanista i diplomata, careva tajnika Jakova Banićevića (1466-1532). I osobno i po karijeri Dantiscus i Banićević imaju mnogo zajedničkih crta. Obojica su, premda potječu iz obitelji nižega društvenog statusa, postigla visoke položaje na dvoru i obojica su se u kasnim godinama posvetila crkvenoj karijeri. I jednom i drugom car je zbog njihovih iznimnih diplomatskih postignuća dodijelio plemstvo, i jedan i drugi smatrani su izvrsno obrazovanim humanistima, i jedan i drugi dopisivali su se s Erazmom Rotterdamskim. Zajedničko im je bilo i zanimanje za geografiju, a obojica su svoj visoki društveni položaj upotrijebili i za to da budu pokrovitelji učenjaka i umjetnika.
Njihovo poznanstvo dokumentira njihova korespondencija, od koje su sačuvana samo dva Banićevićeva pisma Dantiscusu iz 1516. godine. Pisma se tiču Dantiscusova boravka u Veneciji, kamo je otišao kao izaslanik cara Maksimilijana. Osnovne su mu teme: Banićević javlja Dantiscusu da je primio opskrb za put (expeditio i viaticus); uz prvo pismo prilaže carski privilegij za putovanje; Banićević upućuje Dantiscusu zamolbu da poljskom kralju odnese “oružje za izbacivanje projektila” zvano scorpio ili ballista kao njegov dar; moli Dantiscusa da ga preporuči poljskim dužnosnicima: biskupu Płocka [Erazm Ciołek], vicekancelaru [Piotr Tomicki], kancelaru [Maciej Drzewicki] te Bernardinu Gallu iz Zadra, koji je tada boravio u Poljskoj; moli Dantiscusa da mu pošalje neki geografski rad (opis ili zemljovid) o sjevernim zemljama (cosmographia partium septentrionalium). Autorica ove studije smatra da je Banićević mislio na raspravu De duabus Sarmatiis Asiana et Europiana et de contentis in eis Mathiasa od Miechówa, koja je nastala u to vrijeme (prvo izdanje: Krakov, 1517).
Nažalost, malo se zna o kasnijim dodirima Dantiscusa i Banićevića. Iako je u nekoliko navrata bilo moguće da su se susreli se na dvoru cara Karla V., jedini trag u tom kasnijem razdoblju jest pohvalni spomen Banićevića u Dantiscusovu pismu Jakobu Spiegelu iz 1518. Njihovo poznanstvo vjerojatno nikad nije preraslo u trajno i blisko prijateljstvo.
Korespondencija Ioannesa Dantiscusa (dostupna na: ) sadrži i zanimljiv spomen još jednoga znamenitog Hrvata – Marka Marulića (1450-1524). U tridesetim godinama 16. st. Dantiscus, koji je tada bio biskup Kulma, pročitao je Marulićev Evanđelistar. Bio je to njegov prvi dodir s Marulićevim imenom i djelom. Evanđelistar ga se veoma dojmio i vjerskim sadržajem i stilskim kvalitetama: latinski jezik u tom djelu ocijenio je iznimno elegantnim i čitkim (Neque, ut ingenue fatear, dictionem Latinam planiorem, nitidiorem, minusque affectatam, servata Latini sermonis puritate, legi umquam). Uznastojao je više doznati o samom autoru te pribaviti sva njegova djela koja su tada bila dostupna na tržištu. Poimence je spomenuo tri naslova za koja je znao: Quinquaginta parabolae, De religiose vivendi institutione i De imitatione Christi. Nedvojbeno, za sva je tri doznao upravo čitajući Evanđelistar (u kojem ih spominje sam Marulić).
U svjetlu Dantiscusove biskupske djelatnosti možemo nagađati da je on Marulićeva teološka djela smatrao ne samo štivom za svoj vlastiti duhovni razvojnego i sredstvom katoličke konfesionalizacije u svojoj dijecezi.

Ključne riječi
Ioannes Dantiscus; Jakov Banićević; Marko Marulić; humanizam; korespondencija; diplomatska služba; rane tiskane knjige; konfesionalizacija

Hrčak ID: 138464

URI
https://hrcak.srce.hr/138464

[engleski]

Posjeta: 481 *