hrcak mascot   Srce   HID

Izlaganje sa skupa

OIKOLOGIJA ILI TERATOLOGIJA

Stjepan Orešković ; Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb

Puni tekst: hrvatski, pdf (15 MB) str. 457-470 preuzimanja: 196* citiraj
APA 6th Edition
Orešković, S. (1993). OIKOLOGIJA ILI TERATOLOGIJA. Socijalna ekologija, 2 (3), 457-470. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/139072
MLA 8th Edition
Orešković, Stjepan. "OIKOLOGIJA ILI TERATOLOGIJA." Socijalna ekologija, vol. 2, br. 3, 1993, str. 457-470. https://hrcak.srce.hr/139072. Citirano 14.07.2020.
Chicago 17th Edition
Orešković, Stjepan. "OIKOLOGIJA ILI TERATOLOGIJA." Socijalna ekologija 2, br. 3 (1993): 457-470. https://hrcak.srce.hr/139072
Harvard
Orešković, S. (1993). 'OIKOLOGIJA ILI TERATOLOGIJA', Socijalna ekologija, 2(3), str. 457-470. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/139072 (Datum pristupa: 14.07.2020.)
Vancouver
Orešković S. OIKOLOGIJA ILI TERATOLOGIJA. Socijalna ekologija [Internet]. 1993 [pristupljeno 14.07.2020.];2(3):457-470. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/139072
IEEE
S. Orešković, "OIKOLOGIJA ILI TERATOLOGIJA", Socijalna ekologija, vol.2, br. 3, str. 457-470, 1993. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/139072. [Citirano: 14.07.2020.]

Sažetak
Usporedimo li mehanizme uključivanja organskog alarma koji nas
izvješćuje o patološkim promjenama u individualnom organizmu s načinom reakcije
čovječanstva na promjene u kolektivnom organizmu, primijetit ćemo vrlo važnu
analogiju. Zanimanje čovječanstva za zdravo funkcioniranje društva i nesmetan
razvitak biocenoze pojavljuje se u dostatnoj mjeri tek sa znacima svjetske
patologije. Oba su sustava ireverzibilna, dakle onemogućuju povratak u
prethodno stanje, ali je kolektivni organizam s biocenozom u kojoj egzistira
mnogo složeniji, mnogo isprepleteniji. Smrt jedne jedinke znači kraj života,
ali ne i kraj vrste. Pogreške se mogu ispraviti, vrsta može učiti na
pogreškama, bolesti i nemoći jedinke. Prenesemo li, međutim, isti model
mišljenja na kolektivni organizam, model mišljenja koji tek kroz patološko
traži odgovor za zdravim, možemo dovesti do smrti kolektivnog organizma zajedno
s njegovom vanjskom okolinom. Pristup razvoju kolektivnog organizma i prirodne
okoline (oikologija) ne može se graditi na patologijsko-teratologijskoj
paradigmi koja je rast i funkcije organizma, sve od Vesaliusa, preko Harveya do
Bernarda, Cricka i Watsona, istraživala tek uz pomoć interesa za disfunkcije i
nepravilnosti u razvoju tkiva (teratologija).

Ključne riječi
evolucijska epistemologija; kolektivni organizam; održivi razvoj; patocenoza

Hrčak ID: 139072

URI
https://hrcak.srce.hr/139072

[engleski] [njemački]

Posjeta: 404 *