hrcak mascot   Srce   HID

Izvorni znanstveni članak

Ljubav - praktična norma savjesti i vjere kod Pavla

Marinko Vidović   ORCID icon orcid.org/0000-0003-0746-023X ; Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu, Split, Hrvatska

Puni tekst: hrvatski, pdf (2 MB) str. 171-197 preuzimanja: 681* citiraj
APA 6th Edition
Vidović, M. (2004). Ljubav - praktična norma savjesti i vjere kod Pavla. Obnovljeni život, 59 (2), 171-197. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/1140
MLA 8th Edition
Vidović, Marinko. "Ljubav - praktična norma savjesti i vjere kod Pavla." Obnovljeni život, vol. 59, br. 2, 2004, str. 171-197. https://hrcak.srce.hr/1140. Citirano 21.01.2020.
Chicago 17th Edition
Vidović, Marinko. "Ljubav - praktična norma savjesti i vjere kod Pavla." Obnovljeni život 59, br. 2 (2004): 171-197. https://hrcak.srce.hr/1140
Harvard
Vidović, M. (2004). 'Ljubav - praktična norma savjesti i vjere kod Pavla', Obnovljeni život, 59(2), str. 171-197. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/1140 (Datum pristupa: 21.01.2020.)
Vancouver
Vidović M. Ljubav - praktična norma savjesti i vjere kod Pavla. Obnovljeni život [Internet]. 2004 [pristupljeno 21.01.2020.];59(2):171-197. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/1140
IEEE
M. Vidović, "Ljubav - praktična norma savjesti i vjere kod Pavla", Obnovljeni život, vol.59, br. 2, str. 171-197, 2004. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/1140. [Citirano: 21.01.2020.]

Sažetak
Uočavajući Pavlov govor o vjeri, nadi i ljubavi kao temeljnim odrednicama kršćanske egzistencije, autor istražuje njegov govor o kršćanskoj savjesti. Pavao, naime, i vjeru (u Rim) i savjest (u 1 Kor), premda ovu drugu ne izravno, kvalificira pridjevima jak i slab, što ukazuje na njihovu povezanost i potrebu usporednog istraživanja.
Iz povijesnog i tekstualnog konteksta očito je da je Pavlov govor naslonjen na konkretne probleme dotičnih crkvenih zajednica. A osnovni problem, iz kojega su proizlazili mnogi drugi, bio je odnos spoznaje i savjesti. Jasno je da je savjest određena spoznajom, ali Pavlu je isto tako jasno da je spoznaja kao i vjera određena navještajem. Spoznajna različitost i pluralizam određuje i pluralističku prosudbu savjesti. Pavao je tipizira u dva ekstrema: jaku i slabu prosudbu, odnosno savjest. I jedna i druga prosudba ima svoje mjesto u crkvenom zajedništvu, pod uvjetom da i jedna i druga u konkretnom djelovanju i određivanju slobode budu vođene ljubavlju prema drugome. Ljubav koja se konkretno očituje kao uzajamnost i obazrivost temeljni je zakon i norma savjesnosti. Savjest je značajna odrednica čovjekove eshatološke stvarnosti, a ipak ne i konačna. Konačna odrednica je Božja prosudba koja svaku subjektivnost stavlja u okvire zajedništva kao objektivnosti. A tamo gdje je primarno zajedništvo, koje ne dokida osobu i njezinu individualnost, ispravno je ponašanje određeno prvenstveno ljubavlju. Iz svega je vidljivo da jedino ljubav, kao ispravni odgovor na Božju ljubav iskazanu u Kristu, može usmjeriti, ali i ograničiti djelovanje koje bi po uvjerenju i savjesti moglo biti na štetu bratskog zajedništva.

Hrčak ID: 1140

URI
https://hrcak.srce.hr/1140

Posjeta: 1.044 *