Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.1515/aiht-2015-66-2655
Polimorfizmi u genima za popravak DNA: poveznica s biomarkerima mikronukleus-testa u medicinskih radnika kronično izloženih niskim dozama ionizirajućeg zračenja
Mirta Milić
orcid.org/0000-0002-9837-7185
; Institute for Medical Research and Occupational Health, Zagreb, Croatia
Ružica Rozgaj
; Institute for Medical Research and Occupational Health, Zagreb, Croatia
Vilena Kašuba
; Institute for Medical Research and Occupational Health, Zagreb, Croatia
Ana-Marija Jazbec
orcid.org/0000-0003-2888-8518
; Faculty of Forestry, University of Zagreb, Zagreb, Croatia
Boris Starčević
; University Hospital Dubrava, Department of invasive cardiology, Zagreb, Croatia
Barnaba Lyzbicki
orcid.org/0000-0001-9509-8503
; Department of Pharmacy and Biotechnology,University of Bologna, Bologna, Italy
Gloria Ravegnini
; Department of Pharmacy and Biotechnology,University of Bologna, Bologna, Italy
Corrado Zenesini
; Department of Public Health, Epidemiological Service, Local Health Authority of Bologna, Bologna, Italy
Muriel Musti
; Department of Public Health, Epidemiological Service, Local Health Authority of Bologna, Bologna, Italy
Patrizia Hrelia
; Department of Pharmacy and Biotechnology,University of Bologna, Bologna, Italy
Sabrina Angelini
; Department of Pharmacy and Biotechnology,University of Bologna, Bologna, Italy
Sažetak
Individualna osjetljivost na ionizirajuće zračenje rezultat je međudjelovanja samog izlaganja zračenju, oštećenja DNA nastalog prilikom tog izlaganja te samog popravka nastalog oštećenja. Veliki doprinos razlikama čine i polimorfizmi u genima za popravak DNA. U ovom radu istražili smo povezanost nastalih oštećenja DNA u obliku mikronukleusa (MN), jezgrinih pupova (NB) i nukleoplazmatskih mostova (NPB) s polimorfizmima jednog nukleotida (SNP) u genima za popravak DNK (APE1, hOGG1, XRCC1, XRCC3, XPD, PARP1, MGMT) koji sudjeluju u različitim mehanizmima popravka. Rezultati skupine od 77 medicinskih radnika kronično izloženih niskim dozama ionizirajućeg zračenja uspoređeni su s rezultatima skupine od 70 odgovarajućih kontrola. Izložena skupina imala je značajno veću učestalost MN-a (16,2±10,4 vs. 11.5±9.4; P=0,003), a sama pojavnost oštećenja bila je neovisna o medijatornoj varijabli (kovarijati). Značajno više učestalosti MN nađene su u izloženoj skupini u homozigotnih nositelja divljeg tipa gena hOGG1, XRCC1, PARP1 i MGMT i u heterozigotnih nositelja gena APEX1 i XPD (rs13181) u odnosu na kontrolnu skupinu istoga genotipa. Analiza genskih polimorfizama i citogenetička dozimetrija važna su dopuna osobnom dozimetrijskom nadzoru izloženih radnika.
Ključne riječi
genotipska analiza; jezgrini pupovi; mikronukleus; nukleoplazmatski mostovi; profesionalna izloženost
Hrčak ID:
139883
URI
Datum izdavanja:
16.6.2015.
Posjeta: 1.384 *