Acta clinica Croatica, Vol. 54. No. 1., 2015.
Izvorni znanstveni članak
Utjecaj motoričke ograničenosti na izražavanje agresivnosti u adolescenata
Mara Tripković
; Psychiatric Hospital for Children and Youth, Zagreb, Croatia
Valentina Matijević
; University Department of Rheumatology, Physical Medicine and Rehabilitation, Sestre milosrdnice University Hospital Center, Zagreb, Croatia
Hrvoje Marković
; Department of Psychiatry, Dubrovnik General Hospital, Dubrovnik, Croatia
Nela Ercegović
; Psychiatric Hospital for Children and Youth, Zagreb, Croatia
Sažetak
Ovim istraživanjem pokušalo se utvrditi koliko motorička ograničenost u smislu umanjene mogućnosti kretanja utječe na agresivnost, polazeći od činjenice da motorika i kretanje u izražavanju agresivnosti imaju značajno mjesto, kao i tendencija adolescenata prema “govoru tijela”. Adolescent s motoričkim deficitom ometen je u stjecanju iskustva o vlastitom tijelu, što se odražava i na formiranje cjelovitog doživljaja sebe, odnosno na konstituciju sebstva (selfa). Među mnogim funkcijama koje kretanje i motorika posjeduju agresija ima značajno mjesto koje smo ovim istraživanjem željeli utvrditi, pri čemu nismo ulazili dublje u analizu je li podrijetlo agresivnosti nagonsko ili je ona uvijek rezultat samo frustracije. Uzorak na kojem se provodilo ispitivanje sastojao se od ukupno sto slučajno odabranih ispitanika oba spola u dobi od 16 do 18 godina. Pedesetero ispitanika imalo je motoričku ograničenost zbog bolesti ili povreda, a pedesetero ispitanika bilo je intaktnih motoričkih funkcija. U istraživanju su se koristila tri instrumenta: 1. upitnik za ispitivanje agresivnosti A-87; 2. strukturirani intervju; i 3. protokol opažanja u prirodnim uvjetima. Rezultati analize podataka dobivenih na ukupnom rezultatu kao i na svih pet podljestvica upitnika za mjerenje agresivnosti A-87 pokazuju da se ispitivane skupine statistički značajno ne razlikuju. U rezultatima dobivenim strukturiranim intervjuom vidi se da adolescenti s motoričkom ograničenošću iskazuju veću verbalnu latentnu, a zatim i latentnu fizičku agresivnost. Statistički je značajna razlika između ispitivanih skupina dobivena i na čimbeniku autodestruktivnosti, što govori da su adolescenti s motoričkom ograničenošću nešto više autodestruktivni u odnosu na one iz kontrolne skupine. Iz rezultata dobivenih protokolom za sustavno opažanje u prirodnim uvjetima vidljivo je da postoje izražene razlike na većini opažajnih ponašanja između kontrolne i eksperimentalne skupine, pričem su adolescenti s motoričkom ograničenošću agresivniji od ispitanika kontrolne skupine i to naročito u ponašanjima koja se odnose na sve oblike verbalne agresivnosti. Svi ukupno ispitivani adolescenti kod kojih su zapaženi pojedini oblici manifestnog agresivnog ponašanja na protokolu opažanja nadopunjuju se rezultatima agresivnosti dobivenim na podljestvicama agresivnosti upitnika A-87, što povezuje ova dva mjerna instrumenta i opravdava njihovu upotrebu u istraživanju agresivnosti bez obzira na shvaćanje samog podrijetla agresije.
Ključne riječi
Pokretljivost, poremećaji; Agresija; Adolescenti
Hrčak ID:
141583
URI
Datum izdavanja:
1.3.2015.
Posjeta: 1.488 *