Izvorni znanstveni članak
Teorije o podrijetlu glagoljice
Thorvi Eckhardt
Sažetak
Teorije o podrijetlu glagoljice
"Pismo" je vizualno priopćavanje pomoću konvencionalnih znakova na nekoj površini uz samostalno predočavanje. Tu su definiciju, kojoj su materijalnu bazu znatno proširile arheologija i etnografija, u posljednjim desetljećima stvorili epigrafi, paleografi, filolozi, arheolozi i dr. (d'Angelo, Diringer, Driver, Février, Gelb, Jensen, Moorhouse, Schmitt, Sethe i dr.). Prema tome ne mogu se ubrojiti u pravo pismo prijašnje faze kao što su prenošenje vijesti pomoću predmeta koji "govore" (kojih značenje onaj koji vijest prima razumije, npr. koplje = objava rata) ili recentne pojave kao što je obavještavanje pomoću nizova slika (filmski žurnal), jer tu predočavanje doduše može biti konvencionalno, ali znakovi nisu samostalni, tj. ne mogu se pojedinčano izlučivati iz svojega sastava.
Između tih dviju grancia nalazi se sa svojim varijacijama široka lepeza svega onoga što se može nazvati "pismom". Mi razlikujemo pikto- odn. ideografske sustave (likovna pisma) od fonografskih sustava (glasovnih pisama), koji se opet dalje dijele u sustave u kojima znak predstavlja zvukovnu riječ (logogram) i u kojima predstavlja slog ili pojedinačni glas (azbuka, alfabet).
Prijelaz od ideografskog pisma na fonografko pismo - fonetiziranje ili ono u čemu je zapravo problem kod fiksiranja govorne riječi- u cijeloj je povijesti ljudskog roda vrlo rijedak; osobito prijelaz od slogovnoga na glasovni (azbučni) sustav treba, po mišljenju većine istraživača, pripisati jedinstvenoj genijalnoj ideji pojedinca. Usprkos kontradiktornim pokušajima malog broja autsajdera svi se povijesni alfabeti mogu svesti na jedan jedini - starosemitski.
Istraživač hetitskih hijeroglifa I. Gelb nastoji u studiji o pismu ("Study of Writing. The Foundations of Grammatology", Chicago 1952, nova njem. obrada Stuttgart 1958) metodski srediti naše znanje o postanku i razvitku poznatih, dijelom tek u toku posljednjih godina objašnjenih ili još neobjašnjenih pisama i nastoji doći do nekih općih principa u razvitku pisma.
S obzirom na pismo Gelb zasupa načelo o pravilnosti (zakonitosti) u povijesnom toku te zato nastoji detaljno razraditi takve zakone za razvitak od primitivnog likovnog do visokorazvijenog glasovnog pisma. Jedan od tih zakona jednak je poznatom "natura non facit saluts": nijedna se razvojna faza ne može preskočiti, nijedan alfabet npr. ne može nastati neposredno iz logograma ili čak ideograma.
Gelbovi su argumenti također s obzirom na naše točke u njegovim izvođenjima tako uvjerljivi da daju poticaj za to da se njegovi principi pokušaju primijeniti na sporno pitanje o slavistici. Naime, riječ je o postanku glagoljice, posebice u vezi sa sve češćim pokušajima sovjetskih učenjaka u posljednje vrijeme da se "zagadočnye znaki" (najvjerojatnije obrtnički i posjednički znakovi) koje su sovjetski arheolozi našli (najviše u južnoj Rusiji), dovedu u vezu s "ruskim pismenima" koja se u Žitiju Konstantinovu spominju u vezi s nekim rukopisima koje je on našao u Hersonu.
Ti pokušaji moraju po mojem mišljenju već zato propasti, jer neki autori pristupaju problemu s unaprijed stvorenim stajalištem. Ali, osim toga - ako se uopće priznaje zakonitost toka povijesnih pojava-moramo s Gelbom osporiti mogućnost da alfabet može nastati negdje bez predloška (strukturnog, a ne grafičkog) nekog drugog alfabeta ili da slovno pismo nema neposrednog prethodnika.
Prema tome nevjerojatno je da bi se glagoljica mogla izvesti iz crnomorskih znakova.
Ključne riječi
Hrčak ID:
13825
URI
Datum izdavanja:
30.9.1963.
Posjeta: 2.304 *