Izvorni znanstveni članak
Problemi i zadaci strukturalističkog prikazivanja starocrkvenoslavenske deklinacije
Herbert Jelitte
Sažetak
Problemi i zadaci strukturalističkog prikazivanja starocrkvenoslavenske deklinacije
Polazeći od onih načela i pogleda što su ih u svojim staroslavenskim gramatikama iznijeli Trubetzkoy i Lunt, autor se u raspravi služi i rezultatima drugih slavista koji su na području staroslavenskog jezika primjenjivali principe strukturalizma. Kao uvod dat je kratak historijski prikaz strukturalne metodike koja je rezultat sinkronijskog opisivanja jezika s jedne strane te dedukativne jezične analize i prilaženja jeziku kao sustavu i strukturi s druge strane. Nakon kratkog prikaza o predmetu deklinacije, koji je zbog jedinstva forme i funkcije ne samo morfološke već i sintaktičke naravi, slijedi opis deklinacijskih formi, tipova, paradigmi, opis funkcije i značenja padeža svih vrsta riječi koje su okarakterizirane oznakom padeža i sintetičkom samostalnošću.
Poglavlje o staroslavenskim deklinacijskim formama ograničuje se na registriranje postojećih kategorija padeža, rodova i broja te na konstataciju deklinacijskih oznaka (oznaka za određeno i neodređeno, oznaka za vlastiti, postojani i promjenljivi sintaktički rod). U poglavlju o podjeli deklinacijskog materijala u deklinacijske tipove (jednooblični, dvooblični tip) i u deklinacijske vrste (nominalna/pronominalna/složena/mješovita) autor uzima u obzir ne samo razvojne procese pojedinih paradigmi u staroslavenskome nego razmatra popratne fonološke i morfološke suprotnosti pojedinih deklinacijskih formi.
Gramatička karakterizacija pojedinih paradigmi zahtijeva ponajprije sistematsko, na statističkoj bazi zasnovano istraživanje padežnih varijanti koje nastaju pri prijelazu jednih paradigmi u druge, tj. pri postupnom provođenju rodovnog principa nasuprot onim osnovama koje su u praslavenskom još dobro ograničene. Osim toga treba naročitu pažnju posvetiti padežnim sustavima, jer oni ne samo da pružaju objašnjenje o produktivnosti pojedinih padežnih nastavaka, nego su i preduvjet za utvrđivanje padežnih opozicija i neutralizacija. Razvitak deklinacijskog sustava doveo je do miješanja nekih formalnih i funkcionalnih obilježja kao što se to očituje u sljedećim kategorijama opozicija i neutralizacija: 1. formalne i funkcionalne opozicije (npr. postojeće padežne različitosti kod istih deklinacijskih paradigmi, osnovne razlike određenih i neodređenih formi), 2. formalne opozicije bez funkcijskih različitosti (npr. formalno razlikovanje za živo i neživo u akuzativu, preuzimanje određenih funkcija u više padeža, potiskivanje dativa apsolutnog i dativa s infinitivom drugim istovrijednim konstrukcijama, zamjena posesivnog genitiva odgovarajućim posesivnim pridjevom), 3. formalne neutralizacije bez funkcijske jednakosti (npr. poklapanje padeža unutar jedne deklinacijske paradigme, padežna jednakost za živo i neživo u akuzativu i genitivu, 4. formalne i funkcionalne neutralizacije (npr. kod nesklonjivih pridjevskih formi).
Pri obradi deklinacije uopće valja, na kraju, detaljno razmotriti problem analogije i značenja padeža da bi se shvatila mnogostrukost i uzajamna povezanost sustava u cjelini i da bi se on mogao ograničiti u odnosu na druge gramatičke sustave. Ovako gledan, strukturalan način prikaza staroslavenske deklinacije dobiva veliko značenje i u pragmatičnom smislu.
Ključne riječi
Hrčak ID:
13877
URI
Datum izdavanja:
30.9.1965.
Posjeta: 1.431 *