Stručni rad
Olovo u krvi i eritrocitni protoporfirin u staklarskih radnika izloženih olovu
Tihomir Ratkajec
; Dispanzer za medicino dela, prometa in sporta, Celjska 10, 3250 Rogaška Slatina, Slovenija
Sažetak
U dvadeset pet radnika izloženih olovnom oksidu u razdoblju od 1988. do 1994, godine istražena je povezanost pokazatelj a izloženosti olovu (olovo u krvi - PbK, dehidrataza delta-aminolevulinske kiseline - DDALK, eritracitni protoporfirin - EP) s danima izloženosti, potrošnjom alkohola ocijenjenom u "jedinicama alkohola" i vrijednostima gama-glutamiltransferaze (GGT) te s navikom pušenja. PbK je analiziran metodom ET-ASS, DDALK standardiziranom europskom metodom, a EP spektrofluorometrijskom metodom. Podaci o uzimanju alkohola, pušenju i trajanju izloženosti dobiveni su iz upitnika. U statističkoj obradi upotrijebljene su metoda korelacije po Spearmanu i metoda centralne vrijednosti. Rezultati su pokazali statistički značajnu povezanost između EP i broja dana izloženosti olovnoj prašini u posljednja tri mjeseca (r=+0,42; t=2,2; p<0,05). Radnici koji piju prosječno više od 5O g alkohola na dan imali su višu centralnu vrijednost PbK (2,4 pmol/L) od radnika koji piju količine alkohola manje od te (1,9 pmol/L). Nađena je razlika centralne vrijednosti PbK kod radnika s GGT iznad odnosno ispod normalne vrijednost 0,66 pkat/L (2.4 pmol/L u odnosu na 2,05 pmol/L}. DDALK je bila niza kod podskupine radnika s visom GGT od 0,66 ukat/L. Pušaći su imali više vrijednosti PbK od nepušaća. Duljina izloženosti olovnoj prašini utjecala je na vrijednost EP. Kod biološkog monitoringa na vrijednosti PbK utječu pijenje alkohola i pušenje, a na vrijednost EP trajanje izloženosti olovnoj prašini.
Ključne riječi
biološki monitoring; eritrocitni protoporfirin; olovo u krvi; pijenje alkohola; staklarski radnici
Hrčak ID:
144275
URI
Datum izdavanja:
3.7.1998.
Posjeta: 1.147 *