Stručni rad
Značaj šumsko-uzgojnih mjera u zaštiti šuma od požara u Deliblatskoj peščari (R. Srbija)
Martin Bobinac
orcid.org/0000-0002-7690-7325
; Univerzitet u Beogradu, Šumarski fakultet, Beograd, Srbija
Sažetak
Na temelju organiziranog rada na pošumljavanju Deliblatske peščare u razdoblju od dva stoljeća, danas je dominantno uspostavljena faza pionirskih vrsta drveća, među kojima bagrem i borovi zauzimaju više od 90% obrasle površine, od ukupno 17.552 ha šuma. Sastojine bagrema su na površini od 11.320 ha (64,49 %), sastojine crnog i bijelog bora i ostalih četinara su na površini od 4.748 ha (27,05 %), dok ostale vrste listača (američki jasen, poljski jasen, crni orah, vrba, hrastovi, lipe, topole i dr.) zauzimaju površinu od 1.483 ha (8,45 %). U suvremenoj povijesti Deliblatske peščare, u razdoblju od 1948.-2009. godine, konstatirano je 259 požara, s ukupno opožarenom površinom 11.923 ha i opožarenom površinom šuma 6.129 ha. Ukupno opožarena površina šuma u četiri katastrofalna požara: 1973., 1990., 1996. i 2007. godine iznosila je 4.103,1 ha, a na temelju udjela opožarene površine četinjača 73,4 %, može se zaključiti da je fizički okvir za njihovu pojavu određivala površina i struktura kultura četinjača. Planska opredjeljenja u drugoj polovici dvadesetog stoljeća, na temelju kojih se zagovaralo pošumljavanje borovima na velikim površinama i održavanje velikih površina bagremom, zbog njihove ugroženosti od požara i zbog kratkih ophodnji i primjene čiste sječe u kulturama bagrema pri izdanačkom gospodarenju, nisu omogućila kontinuitet sa suvremenim ciljevima zaštite Deliblatske peščare koja danas ima status specijalnog rezervata prirode, a uslijed požara nije ostvaren očekivan biomeliorativni učinak od strane podizanih šuma. Na primjeru proučavanih srednjedobnih umjetno podignutih sastojina bijele lipe u ovom radu se ističe biološka otpornost lipe na požare, jer su u razdoblju djelovanja katastrofalnih visokih šumskih požara 1996. i 2007. godine, u kojima su potpuno uništene srednjedobne, pretežno, borove kulture na površini 1.896 hektara, sastojine bile u njihovom središtu, sačuvane i imaju kontinuitet. Na dvije trajne ogledne površine (OP-1 i OP-3) u sastojini bijele lipe s primjesama bijele topole, koja je formirana na tipu zemljišta sirozem (regosol) na rastresitom karbonatnom pijesku (stanište šume krupnolisnog medunca-Rhamneto-Quercetum virgilianae) i koja je bila u središtu katastrofalnih visokih šumskih požara 1996. i 2007. godine, u starosti 46 i 52 godine, utvrđeni su sljedeći elementi rasta za lipu: N=1962-1573 stabla po hektaru, G=37,13-38,01 m2 ha-1, V=342,02-375,00 m3 ha-1, Ivp=7,2-7,4 m3 ha-1. Sastojina od formiranja nije njegovana i na OP-1 u starosti sastojine 46 i 51 godina, na temelju dvije zakašnjele, jake, prorede ukupno je posječeno 1154 stabala lipe po hektaru ili 59 % od početnog broja, 21,26 m2 ha-1 od ukupne temeljnice (47,3 %) i 182,63 m3 ha-1 od ukupnog obujma (47,5 %). U razdoblju 46.-51. godine tekući prirast obujma preostalih stabala lipe iznosio je 11,23 m2 ha-1, u okviru kojega je prirast 184 stabla budućnosti (13,4 % stabala) iznosio 4,30 m3 ha-1 (38,3 %). Na temelju prethodno stečenih iskustava o održivosti provedenih proreda na OP-1, provedena je zakašnjela, jaka, proreda u starosti sastojine 52 godine, na OP-3, pri kojoj je ukupno posječeno 729 stabala lipe po hektaru (46,4 %), s temeljnicama 14.05 m2 ha-1 (37,0 %) i obujmom od 139.0 m3 ha-1 (37,1 %). U starosti 56 godina (2013. godine), na temelju zapažanja na terenu, struktura sastojine na prorjeđivanim pokusnim površinama je očuvana, a stabla pokazuju vidljivi stupanj revitalizacije.
Ključne riječi
šumski požari; Deliblatska peščara; pošumljavanje; Bijeli i Crni bor (Pinus sylvestris L. i Pinus nigra J.F.Arnold); Bagrem (Robinia pseudoacacia L.); Srebrnolisna lipa (Tilia tomentosa Moench)
Hrčak ID:
146392
URI
Datum izdavanja:
25.9.2015.
Posjeta: 1.828 *