hrcak mascot   Srce   HID

Izvorni znanstveni članak

O staroslavenskom triodu

Лидија Славева

Puni tekst: makedonski, pdf (3 MB) str. 93-116 preuzimanja: 192* citiraj
APA 6th Edition
Славева, Л. (1972). За старословенскиот триод. Slovo, (22), 93-116. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/14116
MLA 8th Edition
Славева, Лидија. "За старословенскиот триод." Slovo, vol. , br. 22, 1972, str. 93-116. https://hrcak.srce.hr/14116. Citirano 16.10.2019.
Chicago 17th Edition
Славева, Лидија. "За старословенскиот триод." Slovo , br. 22 (1972): 93-116. https://hrcak.srce.hr/14116
Harvard
Славева, Л. (1972). 'За старословенскиот триод', Slovo, (22), str. 93-116. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/14116 (Datum pristupa: 16.10.2019.)
Vancouver
Славева Л. За старословенскиот триод. Slovo [Internet]. 1972 [pristupljeno 16.10.2019.];(22):93-116. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/14116
IEEE
Л. Славева, "За старословенскиот триод", Slovo, vol., br. 22, str. 93-116, 1972. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/14116. [Citirano: 16.10.2019.]

Sažetak
O staroslavenskom triodu
Slavenski triod najvjerojatnije je prvi preveo Kliment Ohridski koji je prije smrti (g. 916), kako svjedoče njegova žitija, završio prijevod Cvjetnog trioda. Tijekom stoljeća triod se mijenjao kako u strukturi tako i u tekstu. Sve ove promjene mogu se svrstati u četiri osnovne grupe koje predstavljaju osnovne strukturne tipove trioda. Najstariji strukturni tip sačuvan je u makedonskim triodima - JAZU IV d 107 i Šafarikovu triodu iz prve polovice 13. stoljeća. To su potpuni triodi s jednostavnom službom minejnog vida, bez polijeleja, "velikog slavoslovlja" i bez teksta parimije. Tom tipu pripada i staroslovenski odlomak trioda Kodova objavljen u Zborniku u povodu godišnjice smrti Klimenta Ohridskog Bugarske akademije znanosti, 1966.
Drugi tip trioda (isto tako makedonski rukopis - Orbeljski, Kopitarev, Hludovljev - svi iz 2. polovice 13. stoljeća) ima svečaniju službu s "velikim slavoslovljem", radi čega su jutarnje stihire "na stihovno" prenesene u druge dijelove službe. U toj se grupi kao poseban tekst izdvaja Verkovićeva trioda JAZU IV d 4 iz početka 14. stoljeća, koji zadržava slavoslovnu strukturu, ali ima inovacije u rasporedu stihira.
Treći strukturni tip, predstavljen u srpskim rukopisima Trioda anagnosta Georgija od oko 1330. g. i Beogradskog trioda iz 1328. ima šire upute iz tipika o redu polijelejne službe, zatim povečerje s kanonom i nastavlja tradiciju tipa JAZU IV d 4.
Četvrti, posljednji tip - "Bdenija", s varijantama male i velike večernje, s litijama i sinaksarima javlja se u trećoj četvrtini 14. stoljeća. Taj je tip prilično jednolično zastupljen u nizu srpskih, bugarskih i vlaško-moldavskih rukopisa od kraja 14. do 15. stoljeća. Taj je strukturni tip bio prihvaćen u bugarskoj školi patrijarha Eftimija te je poslije u 14. stoljeću, uz poneke izmjene, ušao u stare bugarske i srpske tiskane tekstove Trioda, a posljednju izmjenu (služba Grigorija Palame II nedjelje posta) doživio je u ruskoj redakciji tiskanih trioda u 17. stoljeću.

Hrčak ID: 14116

URI
https://hrcak.srce.hr/14116

[makedonski]

Posjeta: 432 *