Izvorni znanstveni članak
OBVEZNO MIRENJE – OSVRT NA RJEŠENJA IZ KOMPARATIVNOG I HRVATSKOG PRAVA
Katarina Knol Radoja
; Pravni fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku
Sažetak
Alternativni načini rješavanja sporova danas su prepoznati kao dobrodošlo sredstvo za ublažavanje međustranačke napetosti, ubrzanja postupka, kao i smanjenja parničnih troškova. Europska je komisija usvojila niz mjera koje predviđaju primjenu određenog oblika izvansudskih načina rješavanja sporova.
U Republici Hrvatskoj cjeloviti pravni okvir za nesmetano odvijanje alternativnih načina rješavanja sporova prvi put je izrađen 2003. godine, kada je donesen Zakon o mirenju. Osim tim Zakonom, mirenje, kao postupak koji prethodi parnici, u Republici Hrvatskoj predviđa i niz drugih zakona, a neki od njih propisuju i obvezatnost njegove provedbe.
Međutim, iako je postojanje pozitivnih iskustava stranaka postupkom mirenja značajno, programi dobrovoljnog mirenja i dalje pokazuju nisku stopu njegove iskorištenosti.
S druge strane, iako obvezno mirenje može biti korisno, prema njemu se iznose i značajne kritike, stoga je cilj ovog rada istražiti u kojim će to slučajevima prethodna provedba postupka mirenja biti obvezatna te može li jedno takvo obvezivanje, s obzirom na svrhu samog postupka mirenja, uopće biti u skladu s pravom na pristup sudu.
Ključne riječi
alternativni načini rješavanja sporova; obvezno mirenje; dobrovoljno mirenje
Hrčak ID:
147831
URI
Datum izdavanja:
30.8.2015.
Posjeta: 2.156 *