Izlaganje sa skupa

Smrt u filozofiji Dietricha von Hildebranda i Martina Heideggera

Ivan Tadić ; Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu, Split, Hrvatska

Sažetak

Autor iznosi misli Dietricha von Hildebranda i Martina Heideggera o smrti. Hildebrand smrt promatra najprije pod naravnim vidom, gdje se ona pokazuje kao nešto praintimno i kao ontološka odrednica svakoga čovjeka. On razmišlja o smrti voljene osobe, za koju moramo reći da je ona bila umjesto da ona jest. Strahotu smrti ne može odstraniti uvjerenje u besmrtnost na koju smo upućeni ćudorednim činima i vanjskim ljepotama, a ni optimizam kršćanske vjere.

Smrt promišlja i u svjetlu kršćanske vjere, prema kojoj ona znači trenutak suda te susret s Bogom i stanovnicima neba. Bez ovoga se kršćanskoga pogleda čovjek nalazi u metafizičkoj zabuni pesimizma, gdje bi se smrt činila kao nestanak u ništavilu. Zagonetku života poslije smrti Bog obasjava Objavom.

Heidegger u svojoj egzistencijalnoj analizi tubitka u Sein und Zeit polazi od razumijevanja tubitka od smrti. Smrt pripada samoj dinamičkoj strukturi tubitka. Dokle tubitak egzistira, on ima svoje moći-biti, a sa smrću on nije više bitak-u-svijetu. Tubitak se prepoznaje kao "bitak k smrti", gdje se razotkriva tjeskoba.

Heidegger razmišlja i o smrti drugih i kritizira pristup svakidašnjice prema smrti preko onoga "umire se". On smrt drugih promišlja u vidu posmrtnih formalnosti. Nitko ne može skinuti s drugoga njegovo umiranje.

Autor donosi i Heideggerovo razmišljanje o smrti i u drugim njegovim djelima, a Heideggerovo mišljenje o smrti naziva otvoreno-zatvorenim.

Na koncu autor uspoređuje dvojicu filozofa i iznosi neke dodirne točke i razlike u njihovu razmišljanju o smrti.

Ključne riječi

Hrčak ID:

1236

URI

https://hrcak.srce.hr/1236

Datum izdavanja:

4.3.2002.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 3.082 *