Bogoslovska smotra, Vol. 85 No. 3, 2015.
Pregledni rad
Suvremena teologija braka i obitelji
Anton Tamarut
; Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Suvremena teologija braka i obitelji prije svega vodi računa o društvenoj i kulturalnoj preobrazbi koja je zahvatila i vjerski život te slijedi prijelaz sa statičkog poimanja poretka stvari na više dinamično i evolutivno. Od pogleda na ženidbu shvaćenu ponajprije kao biološko i juridičko jedinstvo više je usmjerena prema međuosobnom, duhovnom i egzistencijalnom shvaćanju. Umjesto s neoskolastičkim i juridičkim terminima istinu i sadržaje ženidbe izražava biblijskim i personalnim kategorijama i izrazima, kao što su npr.: ženidbeni savez, intimna zajednica bračnog života i bračne ljubavi, bračno prijateljstvo, zajedništvo života i sl. Posebnost supružničkog zajedništva nalazi se u njegovu globalnom karakteru. Bračna ljubav obuhvaća cjelovitost u koju ulaze sve sastojnice osobe. Brak i obitelj su »zajednica ljubavi«. Ljubav koja je u središtu ženidbe ne smije se međutim shvatiti u površnom sentimentalnom smislu. Temeljna je dimenzija kršćanske ljubavi agape, tj. prianjanje uz drugoga i uz njegovo dobro, a temelji se na slobodnoj odluci volje. Agape uključuje vjernost te nastavlja živjeti i kada »ćudljivi« eros napusti one koji se ljube. Na tragu Drugoga vatikanskog koncila, brak i obitelj promatraju se u svjetlu općeg poziva na svetost. Kao »zajednica ljubavi«, brak i obitelj su istodobno i dar i poslanje, povlašteni prostor i način Božje objave i čovjekove (ne)vjere, Božjeg govora i čovjekova odgovora. Novija teologija promišlja brak i obitelj ponajprije u spasopovijesnoj perspektivi i dinamici, kroz poredak stvaranja i otkupljenja, te pritom osobito ističe njihovu ikonološku, trinitarnu, kristološku, ekleziološku, euharistijsku i misijsku dimenziju. Posebno se u tom kontekstu teologija slike Božje nudi kao važan ključ i poveznica u razumijevanju braka i obitelji. Od intimnog zajedništva muža i žene, Krist čini znak, odnosno sakrament svoje ljubavi i vjernosti prema Crkvi (usp. Ef 5,25-32). Svojim jedincatim odnosom ljubavi i nježnosti prema Crkvi, Krist ulazi u životno zajedništvo muža i žene i u njemu se djelotvorno nastanjuje. Sakramentom ženidbe kršćanski ženidbeni drugovi naznačuju otajstvo jedinstva i plodne ljubavi između Krista i Crkve (usp. Ef 5,32) i u njemu imaju udjela. Kao što Crkva tako i ženidba živi ponajprije od euharistije (Matrimonium de Eucharistia). U euharistijskoj žrtvi, spomen-činu Saveza koji je Krist sklopio sa svojom Crkvom, ženidbeni savez supružnika čisti se, obnavlja i produbljuje, kako bi njihov bračni život mogao biti »Kristu na spomen«. Ženidba je euharistijska ustanova, uzorni životni oblik za imitatio Christi, za martyrium, za »ljubav do kraja«. Bračna ljubav se dakako ne iscrpljuje u zajedništvu bračnih drugova, nego je kao plodna ljubav usmjerena rađanju i odgajanju djece. Ženidba je, dakle, usmjerena prema obitelji, »prisnoj zajednici života i ljubavi«. »Unutartrinitarno zajedništvo« model je i princip »obiteljskog zajedništva«. Obitelj kao domaća Crkva (Ecclesia domestica) sve više dobiva na ekleziološkoj važnosti i značenju. Ona je naime zajednica u kojoj se žive sve tri osnovne zadaće Crkve: svjedočko naviještanje Božje riječi, slavljenje trojedinoga Boga zajedničkom molitvom i kućnom liturgijom te služenje u ljubavi. Obiteljsko lice Crkve i crkveno lice obitelji u uzajamnom su i prožimajućem odnosu. Obitelj je, naime, povlašteni životni i crkveni prostor u kojem se živi proročko, svećeničko i kraljevsko dostojanstvo i poslanje. Prema Drugome vatikanskom koncilu, kršćanskoj je obitelji namijenjeno poslanje da svima otkriva »živu prisutnost Spasitelja u svijetu te pravu narav Crkve, i to kako po ljubavi suprugâ, velikodušnoj plodnosti, jedinstvu i vjernosti tako i po ljubavlju prožetoj suradnji svih njezinih članova« (GS 48).
Ključne riječi
brak; obitelj; savez; slika Božja; ljubav; euharistija; domaća Crkva
Hrčak ID:
147992
URI
Datum izdavanja:
28.10.2015.
Posjeta: 4.397 *