hrcak mascot   Srce   HID

Izvorni znanstveni članak

Udio Rusina u izdavanju hrvatskih glagoljskih knjiga u 17. stoljeću

Emanuela Sgambati

Puni tekst: hrvatski, pdf (21 MB) str. 103-122 preuzimanja: 194* citiraj
APA 6th Edition
Sgambati, E. (1983). Udio Rusina u izdavanju hrvatskih glagoljskih knjiga u 17. stoljeću. Slovo, (32-33), 103-122. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/14428
MLA 8th Edition
Sgambati, Emanuela. "Udio Rusina u izdavanju hrvatskih glagoljskih knjiga u 17. stoljeću." Slovo, vol. , br. 32-33, 1983, str. 103-122. https://hrcak.srce.hr/14428. Citirano 28.01.2020.
Chicago 17th Edition
Sgambati, Emanuela. "Udio Rusina u izdavanju hrvatskih glagoljskih knjiga u 17. stoljeću." Slovo , br. 32-33 (1983): 103-122. https://hrcak.srce.hr/14428
Harvard
Sgambati, E. (1983). 'Udio Rusina u izdavanju hrvatskih glagoljskih knjiga u 17. stoljeću', Slovo, (32-33), str. 103-122. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/14428 (Datum pristupa: 28.01.2020.)
Vancouver
Sgambati E. Udio Rusina u izdavanju hrvatskih glagoljskih knjiga u 17. stoljeću. Slovo [Internet]. 1983 [pristupljeno 28.01.2020.];(32-33):103-122. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/14428
IEEE
E. Sgambati, "Udio Rusina u izdavanju hrvatskih glagoljskih knjiga u 17. stoljeću", Slovo, vol., br. 32-33, str. 103-122, 1983. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/14428. [Citirano: 28.01.2020.]

Sažetak
Kao što je poznato, Sveta kongregacija za širenje vjere (de Propaganda fide) postavila si je od početka cilj da u okviru vlastitih misionarskih planova opskrbi južnoslavenske zemlje liturgijskim knjigama i knjigama za vjersku pouku. Prethodno je međutim trebalo utvrditi liturgijsku formulu takvih izdanja. Na području liturgijskih izdanja razlikujemo prvu i drugu fazu. U prvoj su hrvatski propagandni suradnici prihvatili crkvenoslavenski jezik hrvatske redakcije. Kasnije je Levaković napustio hrvatsku redakciju i izabrao crkvenoslavenski rusinske redakcije. Za takav izbor bio je odlučujući utjecaj Rusina u Rimu. Ali dok se do tada, često i krivo, naglašavala uloga unijatskog biskupa Metodija Terleckog, nije se govorilo o utjecaju drugih Ukrajinaca, kao npr. oca Nikole Novaka, o kojem govori ovaj članak. Koji su razlozi zbog kojih su Hrvati na kraju odustali od svoje vlastite redakcije i prihvatili rusinsku? I o tome se mnogo govorilo. Naposljetku se može reći da su osim ugleda, što su ga unijati zbog svoje "kompetentnosti" uživali na crkvenoslavenskom području, odlučujuće značenje imali politički razlozi, tj. priznanje Rima Rusinima za njihovo zalaganje i zbog prikladnosti redakcije njihovih liturgijskih knjiga, da se svi Istočni Slaveni, prije svega Rusi, privedu crkvenom jedinstvu, kao što se vidi iz navedenih dokumenata. Veza Rusina s rimskim ambijentom bila je dvostruka: s jedne strane Ukrajinci su Rimu nametnuli alternativu izbora jezika u odnosu na prijašnji, a s druge strane tek su u Rimu stekli uvjerenje o "pouzdanosti" crkvenoslavenskog ruske redakcije na njima prije nepoznat kritičan način. Konačno je unijatski rusinski fenomen sam po sebi pridonio, kao što je u članku u kratkim crtama pokazano, pozapadnjavanju rusinske kulture 17. st.

Hrčak ID: 14428

URI
https://hrcak.srce.hr/14428

[talijanski]

Posjeta: 561 *