hrcak mascot   Srce   HID

Izvorni znanstveni članak

Zamisao liturgijskog jezika u Šimuna Kožičića

Anton Benvin

Puni tekst: hrvatski, pdf (17 MB) str. 203-218 preuzimanja: 262* citiraj
APA 6th Edition
Benvin, A. (1984). Zamisao liturgijskog jezika u Šimuna Kožičića. Slovo, (34), 203-218. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/14588
MLA 8th Edition
Benvin, Anton. "Zamisao liturgijskog jezika u Šimuna Kožičića." Slovo, vol. , br. 34, 1984, str. 203-218. https://hrcak.srce.hr/14588. Citirano 12.12.2019.
Chicago 17th Edition
Benvin, Anton. "Zamisao liturgijskog jezika u Šimuna Kožičića." Slovo , br. 34 (1984): 203-218. https://hrcak.srce.hr/14588
Harvard
Benvin, A. (1984). 'Zamisao liturgijskog jezika u Šimuna Kožičića', Slovo, (34), str. 203-218. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/14588 (Datum pristupa: 12.12.2019.)
Vancouver
Benvin A. Zamisao liturgijskog jezika u Šimuna Kožičića. Slovo [Internet]. 1984 [pristupljeno 12.12.2019.];(34):203-218. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/14588
IEEE
A. Benvin, "Zamisao liturgijskog jezika u Šimuna Kožičića", Slovo, vol., br. 34, str. 203-218, 1984. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/14588. [Citirano: 12.12.2019.]

Sažetak
Šimun Kožičić Benja (oko 1460-1536), Zadranin i biskup modruški ili krbavski (od 1509. do smrti), istaknuta je ličnost hrvatskog javnog života i kulture početkom 16. stoljeća, zaslužan što je Rijeka dobila glagoljsku tiskaru, koja je u manje od godinu dana (jesen 1530. do kraja svibnja 1531) objavila šest knjiga (1. Oficij rimski - 2. Misal hrvacki - 3. Knižice krsta - 4. Knižice odь žitiê rimskih arhierêovь i cesarovь - 5. Knižice odь bitiê redovničkoga - 6. Psaltir). Budući da izdavački program sustavno zadire u zadani tekst, 'popravljajući' ga, nastaje pitanje: kojom se zamisli 'liturgijskog jezika' Kožičić rukovodio?
Utvrdivši raznoliko značenje tog pojma kroz povijest, dozvavši u svijest dramatsku napetost oko bogoslužnog jezika u djelu Konstantina-Ćirila i Metodija kao i reperkusije toga na glagoljaški fenomen u Hrvata (od 10. stoljeća nadalje), analiza Kožičićeva pristupa utvrđuje da je po njemu liturgijski jezik živa, dinamična, razvijajuća veličina: što dakle zastari pa više nije razumljivo, treba ukloniti i nadomjestiti boljim; liturgijski jezik, po Š. Kožičiću, nije neki jezik mrtvi već naprosto jezik suvremeni i uporabni. Time je on na crti izvorne ćirilometodske vizije. I, dosljedno, glavnu knjigu ne samo svoje produkcije nego i Katoličke liturgije uopće naslovljuje Misal hrvacki. Kožičićevi su pogledi bili ispravni, ciljevi i namjena visoki, a rezultati? Zacijelo ne toliko. Neki su naši jezikoslovci (I. Berčić, I. Broz, V. Jagić, Vj. Štefanić i drugi) izrekli o njegovu djelu svoje rezerve i kritike. Budući da mu rad još nije proučen kako treba, konačan i uravnotežen sud o tom odvažnom i osjetljivom pothvatu bit će moguć pošto se svestrano istraži njegovo književno djelo.
Iako je u povijesti ostao pionir iza kojeg se nisu pokrenuli mnogi, značajan je po tome što se nije mriio s postojećim, nego je instinktivno tragao za boljim, ulažući u to sredstva, svoj ugled i ime. Preteča je današnjeg poimanja "liturgijskog jezika" i krupnih reformi na svjetskom planu.

Hrčak ID: 14588

URI
https://hrcak.srce.hr/14588

[engleski] [talijanski]

Posjeta: 703 *