Arti musices, Vol. 46 No. 2, 2015.
Izvorni znanstveni članak
O filmskoj i pisanoj glazbenoj etnografiji: perspektive iz vizualne antropologije i njihova moguća primjena u etnomuzikologiji
Charlotte Vignau
orcid.org/0000-0001-7732-3623
; Fürstenfeldbruck, Njemačka
Sažetak
Od “krize predstavljanja” u 1980-ima, u antropologiji raste interes za vizualne medije i etnografski film. U ovome se članku, uvodeći u film općenito, predstavlja njegovo djelovanje na publiku. Percepcija filma uključuje vizualni, zvučni, ali i taktilni opažaj; oni su međusobno povezani i tjelesni. Kako se nadalje objašnjava, identifikacija publike s ljudima prikazanima na filmu odvija se mahom polazeći od njihovih lica i glasova; percepcija je povezana sa životom prije uporabe verbalnog jezika, dok smo bebe. Nadalje, fenomen koji se ne može “izreći” u pisanom predstavljanju jest ono što Homi Bhabha u svojoj knjizi The Location of Culture (1994) naznačuje kao “treći prostor”. Taj prostor, međutim, može biti predstavljen videom i filmom. Isto vrijedi i za emocionalnu supstancu glazbe. Kako navodi John Blacking u svojemu članku iz 1977, glazba i ples imaju „vrijednost u ljudskom društvu“ upravo zato jer su „posebnim, neverbalnim načinima komunikacije“ (obj. u zborniku The Anthropology of the Body koji je Blacking i uredio, str. 19), pa ih stoga može biti prilično kontraproduktivno predstavljati riječima. „Tjelesno znanje“ je daljnjim predmetom rasprave. Za razliku od „sklopa pravila“ o tome kako izvesti određenu akciju i njezinih simboličkih značenja, koje je moguće verbalno opisati, samu akciju kao „oblik znanja“, kao „tjelesno znanje“ nije moguće predstaviti riječima. No, kako razlaže Metje Postma u svojemu članku iz 1997. (str. 216-227), predstavljanje videom ili filmom može u tome ponuditi rješenje. U montaži filma, filmašev glas dolazi u prvi plan odlukama o tome koje će kadrove uključiti, u kojem trajanju, kojim redoslijedom, čime produbljuje analizu i interpretaciju koje su ionako već inherentne filmu. Dakako, i u fazi snimanja filmašev je glas utjecajan u smislu njezinih/njegovih odluka o tome što će se snimiti i na koji način. Tijekom razgovora uz projekcije, o filmu se mogu očitovati i drugi „glasovi“ vezani uz film, kao što su to ljudi prikazani u filmu, ali i primjerice studenti, profesori ili filmski i TV profesionalci, a filmaš ih može razmotriti te iznova montirati film, što vodi zaključnoj “višeglasnoj” verziji filma. Naposljetku, u kontekstu “osjetilnog zaokreta” u antropologiji vizualna antropologinja Sarah Pink u svojoj knjizi Doing Sensory Ethnography (2009) predlaže “stvarno se angažirati u aktivnostima i okružju koje se želi upoznati” (str. 70) i biti “etnografom u smislu osjetilnog šegrta” (str. 69). Time opisuje metode terenskog rada etnomuzikologa, čije ideje i koncepcije mogu biti dobrom inspiracijom antropologiji.
Ključne riječi
etnomuzikologija; “neizrecivo”; kriza predstavljanja; vizualna antropologija; refleksivni zaokret; osjetilni zaokret; osjetila; pisana etnografija; filmska etnografija; glazbena etnografija
Hrčak ID:
152032
URI
Datum izdavanja:
26.11.2015.
Posjeta: 1.803 *