Izvorni znanstveni članak
Odnosi hrvatskoga glagoljskog Blagdanara i Marulićeva Od naslidovanja Isukarstova prema latinskim originalima (Prilog za proučavanje hrvatskoga književnog jezika na razmeđu 15. i 16. stoljeća)
Josip Vrana
Sažetak
Staroslavensku književnost donijeli su u hrvatsku državu neposredni učenici sv. Ćirila i Metodija već potkraj devetog stoljeća. U kasnijim stoljećima ta se književnost obogaćivala prepisivanjem staroslavenskih rukopisa i prevođenjem latinskih dijelova europske književnosti. Tokom vremena pojedini su pisari unosili u svoje tekstove sve više i više elemenata hrvatskog urbanog jezika. Tako je potkraj 15. i na početku 16. stoljeća iz latinskog jezika prvedeno nekoliko poučnih djela religioznog sadržaja. Među njima se ističe Blagdanar koji sadrži 51 propovijed za praznike svetaca, a njegov latinski original napisao je poljski dominikanac Peregrin pod naslovom Sermones de sanctis. U isto vrijeme preveo je ugledni svjetski pisac Marko Marulić poznato latinsko djelo Thome de Kempnisa De imitatione Christi pod naslovom Od naslidovanja Isukarstova. Oba djela pisana su hrvatskim urbanim jezikom: prvo djelo urbanim jezikom Novog Vinodolskog u sjevernom Hrvatskom primorju, a drugo spitskim urbanim jezikom. Uspoređujući njihov jezik, nalazim u njemu sve glavne elemente kasnijega hrvatskog književnog jezika.
Ključne riječi
Hrčak ID:
14811
URI
Datum izdavanja:
30.9.1990.
Posjeta: 1.040 *