Izvorni znanstveni članak
Antun Dragutin Parčić i njegov glagoljski misal
Antun Josip Soldo
Sažetak
Izdavanje novoga misala na staroslavenskom jeziku bila je u drugoj polovici 19. stoljeća nužnost jer su stariji, u većini drugom upotrebom, propadali. Međutim, nužnost tiskanja miješala se u tom vremenu s narodnim preporodnim težnjama da se ne zaboravi glagoljska kulturna baština, kao i da izdanje takvog misala posluži za zbližavanje dviju crkava južnoslavenskh naroda, katoličke i pravoslavne. Kako se austrijska vlast bila tomu protivila, a ni kod drugih čimbenika nije bilo previše razumijevanja, pothvat se nije ni brzo, a ni lako ostvario, trebalo je za to više od trideset godina upornoga i teškoga rada i zalaganja, što je u članku opisano. Glavni radnik toga mučnog posla bio je Antun Dragutin Parčić (1832-1902), dobar poznavalac staroslavenskih biblijskih i liturgijskih tekstova. U radu su ga ponajviše podržavali đakovački biskup J. J. Strossmayer i barski nadbiskup Š. Milinović, a stručno savjetovali F. Račli i V. Jagić. Parčićeva je zasluga što je prekinuo s rusificiranim tekstovima starijih tiskanih misala i povratio ih "na čisti crkvenoslavenski jezik u starohrvatskoj redakciji", iskoristivši rezultate tadašnje lingvističke znanosti, tako da je, ističe Jagić, misal bio "trijumf slavenske filologije". Bez obzira na izvjesne slabosti u grafiji, misal je značio dosljedno vraćanj eoblicima slova i jezika "hrvatskom tipu", držeći se Karamanova misala, ai i starih hrvatskih redakcija, istaknuo je Tandarić. Parčić, dosljedni zaljubljenik narodne baštine - glagoljice, ostavio je "Staroslavenskoj akademiji" u Krku oko ustanovljenja koje je radio, a njezin početak nije dočekao, svoj veliki pismeni materijal kao i tiskaski alat i staroslavenska slova.
Ključne riječi
Hrčak ID:
14816
URI
Datum izdavanja:
30.9.1990.
Posjeta: 2.325 *