Pregledni rad
Interna kontaminacija medicinski značajnim radionuklidima
A. Duraković
; Odjel za nuklearne znanosti, Istraživački institut, Sveučilište za medicinske znanosti SAD-a, Medicinski fakultet F. Edwarda Herberta, Bethesda, Maryland, SAD
Sažetak
Sve češća primjena radioaktivnih izotopa u industriji, znanosti i medicini i mogućnost kontaminacije biosfere produktima nuklearne fisije iz radioaktivnih padavina kao rezultat nuklearnih pokusa predmet su zanimanja medicinskih stručnjaka. Među opasnosti koje prijete od radionuklida inkorporiranih u ciljnim organima spadaju različita oštećenja tkiva od ionizirajućeg zračenja i posebice maligne promjene na mjestima njihove retencije. U ovom se prikazu daju smjernice za razumijevanje mehanizama i postupaka nakon interne kontaminacije medicinski značajnim radionuklidima. Između više od 400 radioaktivnih izotopa koji se ispuštaju u biosferu prilikom nuklearnih eksplozija četrdesetak ih može biti opasno za čovjeka. Njihova organospecifičnost, dugo fizičko i biološko vrijeme poluraspada i patološke i kliničke promjene u organima u kojima se ugrađuju od neposrednog su značenja za preventivnu i kliničku medicinu. Razmatraju se relevantni aspekti fizikalnih i metaboličkih osobina različitih radionuklida kao što su putovi njihovog ulaska u organizam, metabolizam i putovi eliminacije. Također se govori o ingestiji i gastrointestina1noj apsorpciji, o inhalaciji i transalveolarnom ulasku u krvotok, o dermalnoj apsorpciji i ulasku putem kontaminiranih rana, te o direktnom ulasku radionuklida u krvotok putem injekcije u slučajevima pogrešne primjene. U članku se govori o sprečavanju gastrointestinalne apsorpcije, kao i o mogućnostima terapije za eliminiranje radionuklida iz probavnog sustava ispiranjem želuca, primjenom emetika i laksativa i sredstvima na bazi ionske izmjene. Mobilizacija iz dišnog trakta, naročito u slučajevima kontaminacije aktinidima podrazumijeva među inim mjerama terapije primjenu aerosola, kelirajućih sredstava i ispiranje pluća. Uklanjanje radionuklida koji se već nalaze u krvotoku i ekstracelulamoj tekućini omogućava terapija dilucijom izotopa, upotreba blokirajućih sredstava, hormonskih preparata i diuretika te nadomjesna terapija. O eliminaciji radionuklida iz mjesta njihove retencije u organima govori se u okviru pregleda kompleksirajućih sredstava koja se mogu nabaviti kao što su dietilentriaminpentaoctena kiselina (DTPA), dimerkaptopropanol (BAL), desferioksamin (DFOA) i novi lipofilni agensi koji djeluju intracelularno, posebice lipofilni derivati paraaminokarboksilne kiseline (PACA), liposomi, sulfonirani tetramerni kateholamidi (LICAMS), sintetski kateholamidi kelatori i prirodni kelati izolirani iz kultura raznih mikroorganizama. Njihovu djelotvornost u liječenju Interne kontaminacije tek treba odrediti u eksperimentalnim i kliničkim istraživanjima.
Ključne riječi
Hrčak ID:
153970
URI
Datum izdavanja:
23.12.1986.
Posjeta: 1.039 *