Izvorni znanstveni članak
ZAKONSKA REGULACIJA I PRAVNA PRIRODA PREKORAČENJA GRANICA NUŽNE OBRANE KAO ISPRIČAVAJUĆEG RAZLOGA DE LEGE LATA ET DE LEGE FERENDA
Barbara Herceg Pakšić
Sažetak
Promijenjenom koncepcijom krivnje u Kaznenom zakonu, zbog
emanacije normativnih teorija krivnje, u opći dio hrvatskog kaznenog
prava uvedena su dva ispričavajuća razloga. Njima se, ukoliko su zadovoljeni
zakonski preduvjeti, pripisuje učinak eliminacije krivnje, a
time i nepostojanja kaznenog djela. Prvi takav razlog jest ispričavajuća
krajnja nužda, a drugi je prekoračenje granica nužne obrane. U
tom smislu nije kriv onaj tko je granice nužne obrane prekoračio „zbog
ispričive jake prepasti prouzročene napadom“. Time je odredba donijela
znatnu promjenu u odnosu na prethodno uređenje, koje nije poznavalo
takav pravni učinak. Osnovni problem regulacije tog ispričavaju-
ćeg razloga odnosi se na selektivno privilegiranje određenih afektnih
situacija i ekscesa. Iako su konstrukciji te nove odredbe kao uzor poslužile
relevantne odredbe poredbenih kaznenih zakonodavstava, treba
reći kako o njima ne postoji consensus omnium unutar kaznenopravne
teorije. U prvom redu to se odnosi na odredbu § 33. njemačkog Kaznenog
zakona, koja, iako se smatra ispričavajućim razlogom, svojim specifičnim
zakonskim izričajem opravdano ostavlja mjesta i drugačijem
tumačenju ekscesnog ponašanja tog tipa. Rad se bavi analizom pozitivne
hrvatske kaznenopravne odredbe o prekoračenju granica nužne
obrane kao ispričavajućem razlogu u kontekstu mogućih poboljšanja
predmetne regulacije de lege ferenda.
Ključne riječi
Nužna obrana; prekoračenje graica nužne obrane; ispričavajući razlozi
Hrčak ID:
155520
URI
Datum izdavanja:
30.6.2015.
Posjeta: 3.384 *