Izvorni znanstveni članak

APOLOGIJA NOVOM HRVATSKOM INSOLVENCIJSKOM PRAV U

Dejan Bodul

Sažetak

Stečajni zakon donesen je u svibnju 1996. (NN 44/96) i nakon toga
mijenjan (dopunjavan) sedam puta (NN 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06, 116/10,
25/12 i 45/13 - dalje: SZ). Donošenje Stečajnoga zakona po uzoru na njemački Insolvencijski
zakon (Insolvenzordnung) od 5. 10. 1994. (Bundesgesetzblatt, 1994., I, str. 2866;
posljednja izmjena Bundesgesetzblatt, 2011., I, str. 2854.) i prestanak važenja Zakona o
prisilnoj nagodbi, stečaju i likvidaciji (NN br. 53/91 i 54/94) predstavljalo je korjenitu
promjenu načina na koji se provodio stečajni postupak u Republici Hrvatskoj. Kod gotovo
svih promjena bilo je riječ o namjeri prevladavanja „akutnih“ problema u praksi i unaprjeđenju
sustava ostvarivanja stečajno-pravne zaštite, i to funkcionalizacijom, ubrzanjem
i smanjenjem troškova stečajnoga postupka. Međutim, kako je razdoblje nakon donošenja
SZ-a vrijeme ekonomskoga rasta, posljedično nije postojala svijest o potrebi da se spoznaju
i stečaju daju i druge funkcije osim da služi samo kao instrument naplate dospjelih
potraživanja od dužnika nesposobnih da izvršavaju svoje obveze, što za krajnji rezultat
ima njihovu likvidaciju. Ipak, česte financijske krize uvjetovale su potrebu za radikalnom
reformom stečajne regulative, a budući da tehnika provođenja stečaja nije dala pomake i
da se u stečaj ide, u pravilu, bez stečajnoga plana, javila se potreba za implementiranjem
novoga zakona, Zakona o financijskome poslovanju i predstečajnoj nagodbi (NN 108/12,
144/12, 81/13 i 112/13 (71/15 i 78/15)). Iako je donošenjem ZFPPN-a 2012. znatno izmijenjen
stečajni postupak u Republici Hrvatskoj, u njegovoj dvogodišnjoj praktičnoj primjeni
uočeno je niz problema u tumačenju i učincima pojedinih odredbi i instituta, što će
se pokušati otkloniti donošenjem novoga Stečajnog zakona (NN 71/15). Kako je „novi“
SZ drukčije od staroga definirao ovlaštenja i odgovornosti stečajnoga upravitelja, bilo je,
prema shvaćanju zakonodavca, nužno i nomotehnički urediti pitanje nagrade operativnih
tijela stečajnoga postupka novom uredbom, a na temelju ovlaštenja iz SZ-a (Uredba o kriterijima
i načinu obračuna i plaćanja nagrade stečajnim upraviteljima objavljena je u
NN 105/15). Nadalje, iako indikativna metoda utvrđivanja činjenica ukazuje kako željeni
ciljevi funkcionalizacije stečajno-pravne zaštite još nisu ostvareni, pred zakonodavcem je
novi/stari zadatak - implementacija instituta potrošačkoga stečaja kroz rješenja Zakona o
stečaju potrošača (NN 100/15). Štoviše, radi usklađenja s novim SZ, a u želji i daljnjega
ekonomsko-socijalnoga poboljšanja najugroženijih u stečajnom postupku, dakle radnika, zakonodavac je po hitnom postupku drugi put novelirao Zakon o osiguranju potraživanja
radnika u slučaju stečaja poslodavca (NN 86/08, 80/13 i 82/15). Svakako smatramo
bitnim istaknuti kako prostor koji ovdje imamo ne dopušta detaljnu raščlambu
ove problematike pa smo prinuđeni ograničiti se isključivo, po mišljenju autora, na
najvažnije aspekte nove insolvencije regulative. Štoviše, rezultat koji autor ovim radom
želi postići jest učiniti jedan doprinos potpunijem i cjelovitijem shvaćanju pitanja koja se
mogu postaviti (i pojaviti) u vezi s novim institutima. U cilju što sveobuhvatnijega odgovora
na samu temu struktura ovoga rada je tomu morala biti prilagođena. Ovaj rad mogao
je biti podijeljen na četiri dijela, ali to formalno nije učinjeno.

Ključne riječi

novi Stečajni zakon; nova Uredba o kriterijima i načinu obračuna i plaćanja nagrade stečajnim upraviteljima; novi Zakon o stečaju potrošača te novela Zakona o osiguranju potraživanja radnika u slučaju stečaja poslodavca

Hrčak ID:

156891

URI

https://hrcak.srce.hr/156891

Datum izdavanja:

1.3.2016.

Posjeta: 1.083 *