Filologija, No. 35, 2000.
Izvorni znanstveni članak
Vidska uporaba u kontekstima ponavljanih radnji u hrvatskome, srpskome i ruskome
Ljiljana Šarić
; GWZO -Geisteswissenschaftliches Zentrum Geschichte und Kultur Ostmitteleuropas, Leipzig
Sažetak
Predmet je ovoga rada izbor glagolskoga vida u kontekstima s vremenskim kvantifikatorima u hrvatskome, srpskome i ruskome. Kvantifikacija događaja inherentna je u odnosu svršenih i nesvršenih glagola ako se opreka između jedne pojavnice događaja i višestrukih pojavnica događaja uzme kao jedan od čimbenika njihove semantičke različitosti. Nakon uvodnih napomena, u drugome dijelu rada razmatraju se neka opća pitanja vremenske kvantifikacije, odnosno kvantifikacije događaja. Da bi se ispitala međuuvjetovanost vremenskih kvatifikatora i izbora vida u hrvatskome, promatraju se dvije skupine priložnih izraza koje upućuju na ponavljane radnje: prva skupina ('rijetko', 'ponekad', 'često', 'uvijek') upućuje na relativnu kvantitetu, a druga ('dva puta' / 'dvaput', 'tri puta' / 'triput', 'nekoliko puta', 'više puta', 'puno'/'mnoga puta' / 'nebrojeno puta') na apsolutnu kvantitetu. U trećem dijelu iznosi se brojčana analiza primjera s tim izrazima (primjeri su izdvojeni iz Tridesetmilijunskoga korprusa hrvatskoga jezika). Analiza pokazuje da viši postotak pojave nesvršenoga vida nije automatski povezan s priložnim izrazima koji upućuju na redovitije ponavljanje radnje, odnosno da porast redovitosti ponavljanja nužno ne prati porast uporabe nesvršenoga vida (primjerice, postotak nesvršenih glagola u prezentu u kontekstima s 'uvijek' niži je od postotka za 'rijetko' i 'često'). U četvrtome dijelu uspoređuje se kvantifikacija događaja i vid u ruskome i hrvatskome, a u petome se analizira vidska uporaba u kontekstima ponavljanih radnji u hrvatskome i srpskome. Analizu su potaknuli primjeri iz korpusa te neki zaključci M.lvić (1985) i S. M. Dickeya (2000) o toj problematici. Posebna se pozomost posvećuje kontekstnim čimbenicima koji utječu na uporabu svršenoga vida u kontekstima ponavljanih radnji. Neke naznake iz Dickeyove analize da bi se hrvatski i srpski mogli razlikovati u odnosu na prihvatljivost svršenoga vida u kontekstima ponavljanih radnji, tj. u odnosu na prototipno značenje svršenoga vida, potvrđuju se: u standardnome hrvatskome svršeni je vid prihvatljiv u mnogim kontekstima s ponavljanim radnjama u kojima je nesvršeni vid puno prihvatljivija ili jedina mogućnost u standardnome srpskome.
Ključne riječi
kvantifikacija vremena; vid u hrvatskome, srpskome i ruskome; priložni izrazi u kontekstima ponavljanih radnji
Hrčak ID:
157286
URI
Datum izdavanja:
10.12.2001.
Posjeta: 803 *