Kratko priopćenje
Učinak profesionalne izloženosti ultravioletnom svjetlu
Y. Škreb
; Institute for Medical Research and Occupational Health, Zagreb, Yugoslavia
M. Šarić
; Institute for Medical Research and Occupational Health, Zagreb, Yugoslavia
Sažetak
Uvodna su prikazana svojstva UV svjetla, izvori izloženosti i način djelovanja. Glavni prirodni izvor UV svjetla je Sunce. Zemljinu površinu dosegnu praktički samo zrake UVA (valne dužine od 400 do 320 nm) i UVB (valne dužine od 320 do 280 nm) spektra. Umjetni izvori UV svjetlosti imaju višestruku primjenu u industriji a zbog germicidnih svojstava nekih dijelova UV spektra upotrebljavaju se u bolnicama, biološkim laboratorijima, školama. Od umjetnih izvora UV svjetla treba spomenuti živine lampe visokog intenziteta, ksenonske lampe, fotografske i medicinske lampe, lampe za sunčanje, fluorescentne lampe. Tablično je prikazana parcijalna lista moguće profesionalne izloženosti UV svjetlosti. Učinak UV svjetlosti na čovjeka može biti koristan ili štetan, ovisno o različitim okolnostima. štetni učinci mogu biti akutni i kronični, a zbog slabe penetracije odnose se uglavnom na oči i kožu, Sluznice oka i vjeđa apsorbiraju UV svjetlost, što može uzrokovati konjunktivitis. U visokoj izloženosti može doći i do oštećenja na korneji (fokokeratitis). Kronični učinci UV svjetlosti na oko mogu uzrokovati pterigij a i skvamozni rak konjunktive i, vjerojatno, kataraktu. Akutni učinci na koži očituju se solarnim eritemom i opeklinama. Nakon dugogodišnje izloženosti mogu se razviti tumori kože (melanom i karcinom). Stupanj kroničnih promjena ne ovisi samo o UV dozi nego i o individualnom genetskom nasljeđu, a posebno o sposobnosti kože da proizvede pigmente. Iz tih razloga promjene »starenja« kože (solarna elastoza, aktinički keratitlis i rak kože) mnogo su rjeđe u osoba s genetski više pigmenta. U ekspoziciji UV svjetlosti vrlo je važan još jedan učinak: fotoosjetljivost. Taj se učinak odnosi na interakciju različitih UV valnih dužina, posebno UVA (320-400 nm) 'S prirodnim ili umjetnim kemijskim spojevima. Moguće su dvije reakcije: fototoksična i fotoalergična. Klinička posljedica fototoksične reakcije je obično eritem, koji nastaje nakon latencije, s edemom i bez njega, praćen hiperpigmentacijom i ljuštenjem. Fotoalergija je rjeđa a nastaje vjerojatno ovisno o reakciji antigen-antitijelo ili reakciji preosjetljivosti posredovanjem stanica (cell-mediated), Posljedica je nagla pojava urtikarije te, nakon latencije, oštećenje od papula do ekcema. Tablično su prikazane tvari koje uzrokuju kontaktnu preosjetljivost kod ljudi te tvari koje djeluju kao sistemski fotosenzibtlizatori. Istodobna izloženost onečišćenjima koja sadržavaju rnutagene, karcinogene tvari ili promotore tumora i sunčevim zrakama odnosno UV svjetlosti ubrzava stvaranje raka kože. To je npr. slučaj s radnicima na naftnim bušotinama. Ukratko su prikazane metode za otkrivanje fotoosjetljivosti. U zaključku su sumirane mjere zaštite, odnosno sprečavanje mogućih nepovoljnih učinaka profesionalne izloženosti UV svjetlosti.
Ključne riječi
Hrčak ID:
157850
URI
Datum izdavanja:
3.10.1984.
Posjeta: 882 *