Acta Botanica Croatica, Vol. 36 No. 1, 1977.
Izvorni znanstveni članak
Porodica Hericiaceae i rod Climacodon u Jugoslaviji
Milica Tortić
; Hrvatska
Sažetak
Vrste gljiva o kojima se govori u ovom radu bile su ranije (osim jedne) obuhvaćene porodicom Hydnaceae u širem smislu, karakteriziranem himenoforom u obliku bodlji. Kasnije je, na osnovi razlika u mikroskopskoj strukturi, odvojeno nekoliko porodica, među njima Hericiaceae, a Hydnaceae su zadržane za rodove kojima se još ne može utvrditi pravi taksonomski položaj, kao što je slučaj s rodom Climacodon (Domanski 1975). Prema ovom autoru u Hericiaceae pripada i Laxitextum bicolor koji se prije ubrajao u Stereaceae, pa smo stoga tu vrstu ovdje također obradili, iako je neki, kao Parmasto (1968), Eriksson i Ryvarden (1976), stavljaju u Corticiaceae.
Prikazane vrste, općenito dosta rijetke, rastu kadgod na živom, češće na mrtvom drvu. Iako su, osim jedne, već objavljene za Jugoslaviju, bilo je to samo s jednog ili s malo nalazišta; uz to većinom ne postoje herbarski primjerci pa se podaci ne mogu provjeriti. Autori zbog toga navode u prvom redu lokalitete na osnovi vlastitih istraživanja i postojećih eksikata koje su pregledali. Ipak su dodani i nalazi iz literature, koji se mogu smatrati uglavnom vjerodostojnima, jer se većina ovih vrsta može lako prepoznati. Na taj je način dobivena jasnija slika o rasprostranjenju tih gljiva u našoj zemlji.
Za svaku je vrstu opisana ukratko anatomska struktura, koja je već ranije proučena (Maas Geesteranus 1962, 1963, Jahn 1971, Eriksson i Ryvarden 1976). Uz to su dodana naša vlastita zapažanja, u prvom redu reakcije hifa s krezil plavim, što je nastavak istraživanja M. Tortić (1976).
Spore nekoliko predstavnika porodice Hericiaceae snimljene su u novije vrijeme na scanning elektronskom mikroskopu, npr. Laxitextum bicolor (ErikssoniRyvarden 1976), Hericium coralloides (Keller 1976), H. erinaceus (Pegler i Young 1972). Ovdje objavljujemo takve fotografije spora svih vrsta o kojima je bilo govora, gdje se vidi da je površina jedino kod Creolophus cirrhatus glatka, a kod ostalih je izbočena u bradavice ili kratke grebene (si. la, b, c; 2a, b, c). Svakako će biti potrebno da se od jedne vrste istraže na taj način spore iz materijala s više lokaliteta i da se ustanovi eventualna varijabilnost ornamentike. Tek će se onda moći zaključivati od kakve i kolike je vrijednosti površinska struktura spora u taksonomiji ove porodice.
Kao nova vrsta za Jugoslaviju ovdje se objavljuje Climacodon septentrionalis (Fr.)P.Karst., s jednim dosad poznatim nalazištem kod nas, koje je vjerojatno najjužnije u Evropi. Za Dentipellis fragilis (Pers. ex Fr.) Donk je ustanovljeno da je čest u našim planinskim šumama na drvu bukve; jednom je izuzetno nađen na jeli. Od ostalih vrsta čini se da su dosta rijetke Creolophus cirrhatus (Pers. et Fr.) P. Karst., Climacodon pulcherrimus (Berk, et Curt.) Nikol. i Hericium erinaceus (Bull. ex Fr.) Pers., dok su Hericium coralloides (Scop.ex Fr.) S. F. Gray, H, ramosum (Bull.ex Merat) Let. i Laxitextum bicolor (Pers.ex Fr.) Lentz nađene na većem broju lokaliteta, ponegdje u više navrata i s dosta primjeraka i vjerojatno su više rasprostranjene.
Ključne riječi
mikoflora; Hericiaceae; rod Climacodon
Hrčak ID:
158215
URI
Datum izdavanja:
31.12.1977.
Posjeta: 1.016 *