Acta Botanica Croatica, Vol. 38 No. 1, 1979.
Izvorni znanstveni članak
Trametes fragrans nov. sp. (Polyporaceae)
Alix David
; Francuska
Milica Tortić
; Hrvatska
Sažetak
Tu je vrstu pronašla u travnju (aprilu) 1975. Stana Hočevar, suradnik Instituta za gozdno in lesno gospodarstvo u Ljubljani, za vrijeme mikoloških istraživanja u Krakovskom gozdu blizu Kostanjevice na Krki. Krakovski gozd je najzapadniji ogranak slavonskih šuma lužnjaka i u njoj prevlađuje Quercus robur. Trametes fragrans raste u prvom redu u odjelu 37 na stojećim, kadgod i ležećim odumrlim stabalcima lijeske (Corrylus avellana), rjeđe na takvim stablima običnog graba (Carpinus betalus). Tamo ga je druga autorica, zajedno sa suprugom S. Tortićem sabrala kasnije u više navrata, a dvaput je nađen i u odjelu 38 koji je odvojen kao prašumski rezervat. Datumi nalaza navedeni su u francuskom tekstu. Nadmorska visina tog lokaliteta je 150 m. Primjerci se nalaze u herbarskoj zbirci viših gljiva u Botaničkom zavodu Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu (ZA), a neki duplikati u Département de Biologie végétale, Lyon (LY) i Narodni Museum, Praha (PRM).
Istu je gljivu sabrao dr F. Kotlaba (Prag) u Čehoslovačkoj, i to u južnoj Slovačkoj na četiri lokaliteta. Prva tri su međusobno dosta bliza (najveća udaljenost je 42 km): Jarok kod Želiezovce, 130 m, na Populus nigra, Borovÿ les kod Demandice, 200 m, na Prunus spinosa, i PodIužany kod sela Opatovskâ Nova Ves, 180 m, na Salix caprea, a primjerci su sabrani u kolovozu 1975. Prvi je lokalitet vlažna šuma duž rijeke Hron, dok su ostala dva na sušim položajima, na brežuljcima. Četvrti lokalitet je mnogo udaljeniji, kod mjesta Rimavskä Sobota, 250 m, a gljiva je rasla na Fagus sylvatica i pronađena u kolovozu 1976.
Kako primjerci nisu odgovorali nijednoj od vrsta poliporacea opisanih u literaturi, potrebno je bilo da se opišu kao nova vrsta. Dr Kotlaba nam je najljubeznije stavio na raspolaganje i svoje eksikate.
Plodišta su polukružna, sjedeća ili polurasprostrta, dosta malena (do 4,5 X 2,5 X 1 cm), smeđasta sa sitnim porama. Struktura je dimitična s tendencijom prema trimitičnoj. Generativne hife su hijaline, s kopčama na septama. Skeletne su smeđaste, široke 3—5 (6) pun, odebljalih zidova, većinom s poširokim lumenom, a u disepimentima često se nalaze njihovi inkrustirani vrhovi, koji ne izlaze u himenij. Te su hife jasno, iako ne jako, cijanofilne, a u krezil-plavilu postaju plave do ljubičastoplave. Vezivne hife su malobrojne, kratko razgranjene, 1,5—2 pun promjera. Spore obrnuto jajaste, glatke, hijaline, 2,8—3,5 (4,2) X 2,1—2,8 [im. Jak miris na Anthoxanthum odoratum, koji se na terenu može osjetiti iz udaljenosti od nekoliko metara, a zadržava se godinama i kod herbarskih primjeraka. Trulež bijela. Gljiva je tetrapolarna, a micelij normalnog tipa.
Prema građi plodišta, ponašanju micelija u kulturi, tipu truleži koju izaziva, tu bi gljivu najprikladnije bilo uvrstiti u rod Trametes Fr. emend. Koti. et Pouz. i najsličnija je vrstama T. hoehnelii i T. semisupina. Rod Trametes je doduše obično karakteriziran trimitičnom građom. Međutim, ne bi trebalo da se suviše držimo te karakteristike, jer mitizam brojnih vrsta poliporacea nije jasno izražen, pa pojedine imaju građu intermeđijamu npr. između dimitične i trimitične, gdje su vezivne hife rijetke, slabo diferencirane i reducirane na nekoliko kratkih termi- nalnih razgranjenja. Takav je slučaj upravo kod T. jragrans, a također i kod T. semisupina. Ta posljednja vrsta prije se ubrajala u rod Tyromyces, dok je Ryvarden (1973) nije prenio u Trametes. Smatramo da je u tom rodu dobro smještena, iako ju je isti autor kasnije (1976) stavio u rod Antrodia, koji sad obuhvaća veći broj prijašnjih rodova i time je postao veoma heterogen. Na tabeli 1 prikazane su hife, spore i bazidije T. jragrans, T. hoehnelii i T. semisupina. Sve su tri vrste blize također tipu ovog roda, T. suaveolens.
Trametes jragrans razlikuje se od uspoređenih vrsta nekolikim značajkama, naročito što se tiče skeletnih hifa. One su u njega, kako je rečeno, smeđaste i donekle cijanofilne, a u krezil-plavilu se oboje plavo ili ljubičastoplavo. Skeletne su hife T. semisupina i T. hoehnelii hijaline i acijanofilne, a u krezil-plavilu izrazito metakromatične, (tj. oboje se crveno s ljubičastom nijansom). Čini se da grupi T. semisupina pripada i Poria romellii, koja se od njega često teško razlikuje i koja je dimitična.
Makroskopski je T. jragrans donekle sličan i T. Ijubarskyi. Smeđaste skeletne hife toga posljednjega postaju u krezil-plavilu također pla- voljubicaste, no nisu cijanofilne.
Miris po Anthoxanthum odoratum i inkrustirani vrhovi skeletnih hifa T. jragrans jedinstveni su karakteri u rodu Trametes (T. suaveolens ima miris po anisu).
Ovdje možemo dodati da su nam se opisi Tyromyces pseudohoehne- lii Bond. et Komarova (Komarova 1959) i T. semisupinijormis Murr. (Lowe 1975) činili veoma sličnima našoj vrsti. Oba imaju sitne ovoidne do gotovo kuglaste spore, i karakterizirani su prisutnošću inkrustiranih cistida.
T. semisupinijormis je opisan kao dimitičan, a za T. pseudohoehnelii Komarova (1959) kaže: »hife debelih zidova, gotovo bez lumena, rijetko s tankim zidovima, s rijetkim kopčama«. Pretpostavljamo da su tu uz generativne opisane i skeletne hife. Nije spomenut nikakav naročit miris ni jedne ni druge vrste. Prof. Lowe (Syracuse) vrlo je susretljivo poslao nekoliko presjeka izotipa T. semisupinijormis jednoj cd autorica (M. T.), koja je ustanovila da su skeletne hife i mnogobrojne inkrustirane cistide koje strše iz himenija hijaline i jako metakromatične u krezil- plavilu. Reakcija u krezil-plavilu je karakteristična za određenu vrstu slično kao amiloidnost ili cijanofilija (Tortić 1976). Prema tome T. semisupinijormis sasvim je različit od T. jragrans (inkrustirani vrhovi skeletnih hifa ovog posljednjeg osim toga nikad ne strše u himenij kao cistide), iako bez sumnje srodan grupi T. semisupina i dr. Smatramo da je vjerojatno identičan s T. pseudohoehnelii, pa bi bila neophodna usporedba tipskih primjeraka obje vrste.
Ključne riječi
Hrčak ID:
158350
URI
Datum izdavanja:
31.12.1979.
Posjeta: 870 *