hrcak mascot   Srce   HID

Izvorni znanstveni članak

Smrt u izgnanstvu. Pisanje kao pisanje-postajanje

Sanja Šakić ; Zagreb, Hrvatska

Puni tekst: hrvatski, pdf (95 KB) str. 225-241 preuzimanja: 382* citiraj
APA 6th Edition
Šakić, S. (2014). Smrt u izgnanstvu. Pisanje kao pisanje-postajanje. Umjetnost riječi, 58 (2), 225-241. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/159379
MLA 8th Edition
Šakić, Sanja. "Smrt u izgnanstvu. Pisanje kao pisanje-postajanje." Umjetnost riječi, vol. 58, br. 2, 2014, str. 225-241. https://hrcak.srce.hr/159379. Citirano 12.11.2019.
Chicago 17th Edition
Šakić, Sanja. "Smrt u izgnanstvu. Pisanje kao pisanje-postajanje." Umjetnost riječi 58, br. 2 (2014): 225-241. https://hrcak.srce.hr/159379
Harvard
Šakić, S. (2014). 'Smrt u izgnanstvu. Pisanje kao pisanje-postajanje', Umjetnost riječi, 58(2), str. 225-241. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/159379 (Datum pristupa: 12.11.2019.)
Vancouver
Šakić S. Smrt u izgnanstvu. Pisanje kao pisanje-postajanje. Umjetnost riječi [Internet]. 2014 [pristupljeno 12.11.2019.];58(2):225-241. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/159379
IEEE
S. Šakić, "Smrt u izgnanstvu. Pisanje kao pisanje-postajanje", Umjetnost riječi, vol.58, br. 2, str. 225-241, 2014. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/159379. [Citirano: 12.11.2019.]

Sažetak
U radu se nastoji opisati književno-teorijski okvir u koji bi se postavila
rasprava o odnosu egzila i književnosti s obzirom na to da se polazi od teze da je u govoru o egzilu uvijek prisutno pozivanje na povijesnopolitičku zbilju, pri čemu se književni tekst promatra kao njezin nusprodukt. U prvom dijelu rada iznosi se kritički osvrt na dosadašnje pisanje o egzilu i književnosti s ciljem da se opravda povezivanje književnosti i egzila. U drugom se dijelu u raspravu uvodi egzilu blizak pojam “manjinske književnosti”, pojam “pisanja-postajanja” Deleuzea i Guattarija te veza koju Blanchot uspostavlja između književnosti i smrti. U trećem dijelu predlaže se tumačenje odnosa književnosti i egzila koje ne bi bilo opterećeno povijesnim činjenicama te se postavlja teza da je sámo pisanje egzil i da je egzil pisanje: pisac je uvijek u egzilu jer on u pisanje ulazi gubitkom identiteta, a ako možemo govoriti o egzilu u tekstu, onda je to pisanje u značenju egzila (čime se pisanju pridaje “identitet” koji ono nema). U posljednjem dijelu priloženi su kratki osvrti na odabranu prozu Davida Albaharija koja se smatra primjerom osporavanja egzilantske prakse pisanjem.

Ključne riječi
egzil; egzilantska književnost; manjinska književnost; pisanje; smrt

Hrčak ID: 159379

URI
https://hrcak.srce.hr/159379

Posjeta: 516 *